Foto: Unsplash, Erika Fletcher

Josip Ćulumović, kantautor kršćanske duhovne glazbe i učitelj razredne nastave u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi podijelio je ovu poučnu priču s roditeljima na završnom roditeljskom sastanku.

Kako je napisao na svom Facebook profilu, pitao je »Duha Svetoga što da prenese roditeljima, nešto kao poticaj za život, jer su mnogi ljudi danas depresivni, zabrinuti i negativnog raspoloženja«, a Duh Sveti mu je brzo odgovorio ovom predivnom pričom.

»Jedan čovjek koji je bio veliki vjernik osjećao je da je blizu toga da primi svjetlo, koje će mu osvijetliti put koji treba slijediti. Svaku noć kad bi legao, molio je Boga da mu pošalje znak kako treba živjeti do kraja svog života. Tako je hodao svijetom dva ili tri tjedna u polumističnom stanju tražeći Božji znak sve dok jednog dana, hodajući šumom, nije vidio lane srušeno na tlu, ranjeno, sa slomljenom nogom. Stao je gledajući ga i odjednom je spazio pumu. Situacija ga je sledila, očekivao je da puma svaki čas iskoristi okolnosti i proždre lane.

Ostao je gledajući u tišini, ustrašen da se puma neće zasititi lanetom, nego da će napasti i njega. Gledao je pumu kako se približava lanetu, no tada se dogodi nešto neočekivano: umjesto da ga pojede, počela mu je lizati rane. Zatim je otišla i vratila se s vlažnim granama pa ih prinijela lanetu šapom kako bi moglo piti vode, ponovno je otišla te se vratila s nešto vlažne trave pa je prinijela lanetu da može pojesti. Nevjerojatno.

Sutradan, kada se čovjek vratio na to mjesto, lane je i dalje bilo tamo, a puma je dolazila da ga nahrani, oliže mu rane i dade mu piti. Čovjek si reče: to je znak koji sam tražio.
„Bog se pobrine da ti dade ono što trebaš, jedino što ne smiješ činiti jest prepustiti se tjeskobi i očaju trčeći za stvarima.“

Stoga je uzeo svoj zavežljaj, stao na vrata svoje kuće i čekao da mu netko donese nešto za jelo i piće. Prošla su dva sata, tri, šest, dan, dva dana, tri… ali nitko mu ništa nije davao. Prolaznici su ga gledali, a on je gledao njih glumeći ranjeno lane, no ništa mu nisu dali… Sve dok jednog dana nije prošao jedan vrlo mudar suseljanin. Jadni čovjek, koji je bio vrlo zabrinut, reče:

„Bog me prevario, poslao mi je krivi znak da povjerujem jedno, a ustvari je drukčije. Zašto mi je to učinio? Ja sam vjernik…“ I ispričao mu je što je vidio u šumi…

Mudrac ga sasluša te mu reče: „Želim da nešto znaš. I ja sam vjernik, Bog ne šalje znakove uzalud, Bog ti je poslao taj znak da naučiš.“

Čovjek ga upita: „Zašto me napustio?“

Mudrac mu odgovori: „Zašto se ti, koji si snažna puma spremna za borbu, uspoređuješ s lanetom? Tvoje je mjesto da potražiš lane kojemu možeš pomoći, da nađeš nekoga tko se ne može osloniti na vlastite snage.“«

Josip Ćulumović; Book.hr