Duhovnost

POBJEDA NA KAKVU NAS POZIVA EVANĐELJE // Jesu li kršćani pozvani na pobjedu? „Jesmo li uistinu pozvani „pobjeđivati svaki dan”. Je li to evanđelje? Je li zato Isus umro, da nas učini pobjednicima u životu? …To ne znači da je kršćanski život bijedan i mračan, niti znači da bismo trebali tražiti progone i patnje s kompleksom žrtve. Daleko od toga. Otkrit ćemo nevjerojatnu radost na putu malenosti i poniznosti slijedeći Isusa. Nebrojeni mučenici, ispovjedaoci i svetci patnici svjedoče tu činjenicu. A ta je radost trajnija i zasićujuća od radosti koju nude bezvrijedna obećanja svijeta”

Jesu li kršćani pozvani na pobjedu

Pokraj autoceste u Tulsi nalazi se ogromna crkva sa zvučnim imenom. Glavna zgrada dominira, ali nije jedina. Služba Božja u njoj je prilagođena suvremenu ukusu, s glazbom koja dira u srce, raznobojnim svjetlima i odličnim propovijedima. Koje je geslo te crkve? „Pomoći ljudima da pobijede”. Mrežna stranica te crkvene zajednice potiče posjetitelja da „pobjeđuje svaki dan”, što je marketinški slogan koji koriste mnoge obližnje kockarnice.


Nije mi namjera osuditi velike crkve. Siguran sam da mnogo bogobojaznih ljudi dolazi u tu crkvu. Ali htio bih postaviti pitanje jesmo li uistinu pozvani „pobjeđivati svaki dan”. Je li to evanđelje? Je li zato Isus umro, da nas učini pobjednicima u životu?

Evanđelje i poraz

„Nigdje se u Svetom pismu ne spominje „pobjeđivanje”. Upravo suprotno. Pozvani smo umrijeti staromu čovjeku i hoditi u Duhu Svetom”

Kao katolici, na to pitanje moramo odlučno odgovoriti NE. Nigdje se u Svetom pismu ne spominje „pobjeđivanje”. Upravo suprotno. Uvijek smo iznova pozvani umirati, nositi svoj križ. Pozvani smo umrijeti staromu čovjeku i hoditi u Duhu Svetom. Rečeno nam je da su siromašni u duhu i ožalošćeni blagoslovljeni. Rečeno nam je da će odbačeni, prezreni i oni koji tuguju na ovom svijetu baštiniti kraljevstvo nebesko. Prvi će biti zadnji. Siromašni će biti bogati. Ponizni će biti uzvišeni. Najveći će biti oni koji služe drugima.

Za Isusova djelovanja njegovi su učenici htjeli biti pobjednici. Istina, ostavili su sve da bi slijedili Isusa, ali su za to očekivali veliku nagradu, uzvišeno mjesto u njegovu zemaljskome mesijanskom kraljevstvu, koje će uskoro biti uspostavljeno. Njihova ambicija za zemaljskim uspjehom bila je toliko jaka da su se stalno između sebe nadmetali tko će biti najveći. Kad god je Isus govorio o svojom svršetku, smrti na križu, oni bi se pobunili i rekli mu da to ne dolazi u obzir, da se nikako ne može ni ne smije dogoditi. Zemaljska pobjeda bila je sve o čemu su razmišljali.

Ali onda se je dogodilo ono što je bilo nezamislivo. Njihov Mesija bio je uhvaćen, izbičevan, izrugan i razapet s običnim kriminalcima. Bili su šokirani, preneraženi. Kako je to moguće? Od Mesije su njegovi neprijatelji drhtali, a sad su ga razapeli na križ! Njihov Mesija, njihov Bog, bio je potpuno poražen i posramljen u očima svijeta. Još nisu znali da služe samozatajnu Bogu, Bogu koji nije došao da bude služen, već da služi i da svoj život da kao otkupninu za mnoge.

Obrnuta paradigma

„Evanđelje potpuno izokreće i preokreće ljudsku oholost”

Evanđelje je zapravo inverzija svih ljudskih vrijednosti. Ono potpuno izokreće i preokreće ljudsku oholost. Samo po prihvaćanju smrti i poraza, po križu, možemo ući u radost vječnog života.

Amerikanizirano evanđelje napretka i uspjeha u životu strano je povijesnomu kršćanstvu i apostolskoj vjeri. Takvo je evanđelje besmisleno u strašnim uvjetima zatvora, logora i gulaga, mjesta na kojima nastaju svetci, te nije ništa drugo nego okrutno izrugivanje mučenika koji su mučeni i ubijeni na sliku svojega raspetog Gospodina. I takvo evanđelje ne bi prepoznali kršćani u katakombama, koji su pjevajući i s radošću išli pred lavove. To lažno evanđelje samo je plitka i površna laž, bez obzira na to koliko lijepo zvučalo.

„Bez sumnje, govor o križu ludost je za one koji propadaju, a za nas koji se spašavamo sila je Božja”, naučava sveti Pavao.

Križ je put u radost

„Kršćanski nije život bijedan i mračan, niti bismo trebali tražiti progone i patnje s kompleksom žrtve. Daleko od toga. Otkrit ćemo nevjerojatnu radost na putu malenosti i poniznosti slijedeći Isusa”

Svijet nikada nije sklon istinskomu kršćanstvu. Ljubav je došla na svijet i svijet ju je razapeo. Ako ćemo slijediti Isusa Krista, trebamo se pripraviti na poraz, jer pozvani smo slijediti Gospodina koji se je suočio s najvećim porazom – sramotom i poniženjem križa. A sluga nije veći od svojeg gospodara.

To ne znači da je kršćanski život bijedan i mračan, niti znači da bismo trebali tražiti progone i patnje s kompleksom žrtve. Daleko od toga. Otkrit ćemo nevjerojatnu radost na putu malenosti i poniznosti slijedeći Isusa. Nebrojeni mučenici, ispovjedaoci i svetci patnici svjedoče tu činjenicu. A ta je radost trajnija i zasićujuća od radosti koju nude bezvrijedna obećanja svijeta.

Amerikanizirano kršćanstvo propovijeda uspjeh, pobjedu, prosperitet i stalno pobjeđivanje. Oni koji slijede to evanđelje, već su primili svoju nagradu. Ali što se nas tiče, kako kaže sv. Pavao: „Daleko od mene da bih se ičim drugim hvalio osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kojem je meni svijet razapet, a ja svijetu”.

Izvor: The Catholic Gentleman (preneseno s dopuštenjem); Book.hr

Autor: Sam Guzman

Preveo Josip Sinjeri

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh