Osobni razvoj

(NE)POVJERENJE U BOGA

Priča o zahrđaloj kovanici koja će nam pokazati da je istinska vrijednost često skrivena našim očima „Dječak je pomno spremio svoju zbirku u krasnu kutiju i ponio je u školu. Kad je došao njegov red pokazati svoje kovanice, zacrvenio se... Sjetio se da usred onih sjajnih prelijepih kovanica ima jedna koja će zasigurno pokvariti cijeli dojam... Jer, bila je ružna, zahrđala i jer se s nje više ništa ne da pročitati – sigurno nije bila vrjednija od običnog dugmeta…“

Priča o zahrđaloj kovanici koja će nam pokazati da je istinska vrijednost često skrivena našim očima

Foto: Shutterstock

 

Jedan je dječak skupljao kovanice. Imao ih je već mnogo – novih i stranih. Imao je i nekoliko starih, iz prošlog stoljeća. Jednom je, na nekom izletu naletio na jednu staru, već zahrđalu kovanicu. Nije znao ni otkud je ni iz kojeg je vremena… Bilo mu je žao što je tako jadna… Nakon nekog vremena jedan od profesora najavio je u školi dan kolekcionara i zamolio sve da donesu svoje zbirke. Dječak je pomno spremio svoju zbirku u krasnu kutiju i ponio je u školu. Kad je došao njegov red pokazati svoje kovanice, zacrvenio se…

„Profesorovu pozornost privukao je upravo taj novčić nalik dugmetu…“

Sjetio se da usred onih sjajnih prelijepih kovanica ima jedna koja će zasigurno pokvariti cijeli dojam… Jer, bila je ružna, zahrđala i jer se s nje više ništa ne da pročitati – sigurno nije bila vrjednija od običnog dugmeta. No, kada je sramežljivo po stolu izložio svoje kovanice, profesorovu pozornost privukao je upravo taj novčić nalik dugmetu… Zatražio je odmah sud profesora povijesti koji je, pak, ustvrdio kako je riječ o vrlo vrijednom novčiću, unikatu iz poodmakle prošlosti.

Sjeti se kako je Isus jednom prilikom sjedio pred svetištem. Ljudi su u riznicu ubacivali mnogo. Samo je jedna udovica čekala da svi odu. Sramila se što ima samo dva novčića, kako se pokazalo, najmanje vrijednosti. Pa ipak, Isus je između svih pohvalio upravo nju. Zašto? Isus je rekao: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.« (Mk 12, 43-44). (…)

Svijet je prepun ljudi koji vjeruju u Boga, ali ne vjeruju da je On uistinu sreća. Sreću traže izvan Njega. To je glavni razlog čovjekove nesreće. Trate godinu za godinom i žive u strahu da im štogod ne umakne iz stisnutih šaka…

Ulomak iz knjige Zvijer i prorok autora patera Augustyna Pelanowskog. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Knjigu u elektroničkom izdanju možete nabaviti ovdje. 

O knjizi „Zvijer i prorok“

Ovu knjigu nije potrebno čitati od početka do kraja; moguće ju je početi čitati od bilo koje stranice i od bilo kojeg mjesta. Važno je, ipak, znati da i Magdino svjedočanstvo i Biblija kao i Augustinov tekst čine jedinstvo…

To je biblijsko razmišljanje. Potrebno je zauzeti više stajališta kako bi se razumjelo Jednog, Jedinog Boga u svome životu koji je uistinu neprestana borba i pokušaj izbavljenja iz nevolja. Job, Mojsije, Daniel – možeš biti i ti sâm, mada toga nisi svjestan. Pročitaj ovu knjigu, i otkrij svoju mračnu stranu postojanja u čemu ti može pomoći samo jedan filter – Biblija.

Bez Božje riječi samo smo sisavci. U svjetlu Božje Riječi djeca smo u koje je zaljubljen Otac na Nebu!

Tekst s korica knjige

Najčitanije

Na vrh