Foto: Pixabay
Naša je vjera doista porasla u ovom području ozdravljanja, te sam i u drugom gradu govorila o tome i počela pratiti što ljudi doživljavaju i kako se njihove duhovne oči otvaraju. Neprestano sam pozivala ljude da dođu naprijed, pažljivo dodajući neka naprijed dođu samo oni koji su mogli vidjeti kako je njihov problem bio na Isusu u prošlosti.
„Vidim svoj jednjak pun rupa. Vidim svoje tijelo upaljenih zglobova. Upaljeni su mi zglobovi u laktu, u koljenima, kukovima, svuda po tijelu.“ Znaš li što je ta žena primila? Ništa! Ona je sve to vidjela na sebi, a ne na Isusu
Upitala sam prvu ženu što vidi i ona je odgovorila: „Vidim svoj jednjak pun rupa. Vidim svoje tijelo upaljenih zglobova. Upaljeni su mi zglobovi u laktu, u koljenima, kukovima, svuda po tijelu.“ Znaš li što je ta žena primila? Ništa! Ona je sve to vidjela na sebi, a ne na Isusu. Gledala je te bolesti naravnim očima. Nije ih gledala na Isusovu tijelu.
„Vidim sebe kako večeras hodam uzduž cijele ove pozornice“
Sljedeća žena bila je u invalidskim kolicima. Upitala sam je: „Dušo, što ti vidiš?“
Odgovorila je: „Vidim sebe kako večeras hodam uzduž cijele ove pozornice“.
Rekla sam: „To vidiš?“
„Da“, odgovorila je.
„Koliko je prošlo vremena otkad ne hodaš?“ upitala sam ju.
Odgovorila je: „Nikada nisam hodala. Dobila sam paralizu kad sam bila beba i nikad nisam mogla hodati.“
„Vidim svoju paralizu na Isusu!“
Moja je vjera zaista bila na rubu. Ali vjerujem da s Bogom ništa nije nemoguće!
Nastavila je i rekla: „Vidim svoju paralizu na Isusu!“
„Srebra i zlata nemam, ali ono što imam, to ti dajem: U ime Isusa Krista Nazarećanina, ustani i hodaj!“ (Dj 3,6)
Onda sam, kao što je Ilija rekao Elizeju, kazala: „Ako si ti to vidjela na Isusu, onda će ti tako i biti“. Tada sam joj ponovila riječi iz Pisma, koje uvijek govorim: „Srebra i zlata nemam, ali ono što imam, to ti dajem: U ime Isusa Krista Nazarećanina, ustani i hodaj!“ (Dj 3,6)
Znala sam da će ozdraviti svatko tko može vidjeti svoju bolest položenu na Isusa, bez obzira na vrstu bolesti od koje boluje
Ona je ustala i prohodala, jer je vidjela da više nema paralizu, zato što ju je Isus uzeo na sebe prije dvije tisuće godina i da paraliza treba biti ondje! Nije odmah hodala kao ti i ja, ali je prohodala! Noge koje nikada nisu hodale napravile su svoje prve korake na pozornici!
Ovaj je put moja vjera zaista porasla. Znala sam da će ozdraviti svatko tko može vidjeti svoju bolest položenu na Isusa, bez obzira na vrstu bolesti od koje boluje.
Iz knjige „Ozdravljati bolesne” autorâ Charlesa i Frances Hunter. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Više o knjizi možete saznati ovdje.
Pročitaj i ovoj ulomak kako bi saznao/la više:
Zašto neki od nas ne mogu primiti ozdravljenje koje nam je potrebno
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.