Foto: Pixabay

To je veoma težak strah koji postaje tako jak da nas blokira ili se pretvori u paniku. Panika je snažan oblik straha i zahvati li nas, tad ćemo brzopleto učiniti pogrešne poteze, ono što ne bismo nikad učinili kad bismo malo razmislili.

Primjer: Bivši svećenički kandidat priča: „Došao sam do završnih ispita na teologiji i došlo je vrijeme za đakonsko ređenje. Za godinu dana trebalo je biti svećeničko ređenje. Meni se u jednom trenutku pamet oduzela i čitavo moje biće postalo je strah. Što god sam činio i gdje god sam bio, danju i noću, u meni neprestano strah. Strah je donosio još više straha. Odlučio sam napustiti teologiju i promijeniti životni pravac. Nakon nekoliko godina upoznao sam djevojku i uskoro smo se dogovorili o ženidbi. Nekoliko mjeseci prije vjenčanja pojavio se onaj isti strah. Kako se datum približavao, strah je postajao sve veći i teži. Vezu sam morao prekinuti i ostao sam sȃm. Nakon nekoliko godina ponovno sam se našao pred odlukom braka i opet onaj isti strah. Tad sam shvatio da moram tražiti pomoć. Psiholog mi je kazao: ‘Pred važnim životnim odlukama strah se pojavljuje kao vrata kroz koja se mora proći.’ Zbog straha sam dva puta zaustavio život i nanio bol sebi i drugima. U neznanju sam zaustavio Božju providnost i povrijedio dosta ljudi oko sebe.“

Dobro je ići baš tamo gdje se bojimo, činiti baš ono čega se bojimo, raditi baš ono što nam se ne da činiti

Strah nas paralizira i ponekad je put oslobođenja suočiti se s uzrokom svojih strahova, kao što smo vidjeli u ovom slučaju. Dobro je ići baš tamo gdje se bojimo, činiti baš ono čega se bojimo, raditi baš ono što nam se ne da činiti. Tad ubijamo strah i lijenost, jer nekad imamo fobije od onog s čime se nikad nismo susreli, kao zmija, smrti i slično.
Ponekad su to razne fobije, strah od mraka, ljudi, nastupa, visine, zatvorenog prostora, osjećaj nesposobnosti, strah za druge, kako ćemo izgubiti ljubav neke osobe.
Paničnim strahom vjera umire, to je bolest nečije vjere, nečije slobode i hrabrosti.

Za vrijeme oluje na moru učenici bude Isusa da ga na neki način zaraze svojim strahom. Isus ih prekorava: Zašto ste bojažljivi? Kako nemate vjere? (usp. Mk 4, 35-41).

Kad se podignu najveći valovi, tu je Onaj koji njima zapovijeda

Apostoli su osjećali strah u oluji, jer su se koncentrirali na oluju, a ne na Isusa koji je na krmi spavao. Tako se događa i nama kad usmjerimo svoj pogled na probleme, a ne na Isusa koji je u našoj barci. Kad se podignu najveći valovi, tu je Onaj koji njima zapovijeda.

Iz knjige „Lijek ranjenom čovjeku našega vremena”, autorice s. Biserke Jagunić. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Ovi isprobani duhovno-egzistencijalni „recepti“ pomoći će brojnim kršćanima da valjano primljeni sakramenti postanu plodonosni, a mi kao pojedinci svjedoci da je Bog Ljubav u Isusu Kristu, koja liječi i spašava. prof. Ivica Lulić

Preporučamo iz iste knjige:

Strah. Glavni uzrok na duhovnoj razini mu je grijeh