Ovo je temeljna dužnost svih onih koji se nazivaju Kristovima Grijeh čovjeku oduzima snagu i sve korisne i potrebne oslonce; uvodi ga u bolesti i stanja očaja i malodušnosti

Foto: Pixabay

Oduševio me je, s druge strane, jedan subrat koji je propovijed započeo tako što je dao slavu Bogu svjedočanstvom o svojoj negdašnjoj ovisnosti o alkoholu, moleći prisutan narod da moli za njega, jer je svjestan svojih slabosti i ograničenja te znade da mu se boriti do smrti. Ljudi su u crkvi malo plakali, dosta pljeskali i puno molili. Taj svećenik nije iz našeg kraja, naravno, kod nas nema potrebe za takvim razotkrivanjem duše. Njegov alkoholizam samo je znak nezadovoljstva i unutarnje krize, koja je urodila tom ovisnošću. Lakše je, naravno, u drugima vidjeti ovisnost o alkoholu negoli u sebi vidjeti ovisnost o ljudskim obzirima, oholosti, osuđivanju. Svakako, svećenik nije i ne može biti monarh, šerif, menadžer ili kakav državni službenik, niti je pozvan da prijeti, vlada ili da zapovijeda. Svi smo isti, kako naš narod mudro kaže: »Odijelo ne čini čovjeka.«

Grijeh je naime neizreciva strahota i užasna stvarnost tame u duši. Đavao po grijehu Božju djecu čini robljem, nesretnim i nezadovoljnim stvorenjima, lutalicama bez orijentacije i životnog mira

Međutim istina o grijehu mora se čuti i spoznati: to je temeljna dužnost svih onih koji se nazivaju Kristovima. Grijeh je naime neizreciva strahota i užasna stvarnost tame u duši. Đavao po grijehu Božju djecu čini robljem, nesretnim i nezadovoljnim stvorenjima, lutalicama bez orijentacije i životnog mira. Grijeh čovjeku oduzima snagu i sve korisne i potrebne oslonce; uvodi ga u bolesti i stanja očaja i malodušnosti.

Zato je čovječanstvo danas na realnu rubu samouništenja: zlo se naziva dobrim, a dobro zlim, opravdava se i promiče nenormalno, a ljudi koji to vide i reagiraju, stradavaju

Kolone mi dolaze na razgovor, kolone slomljenih i silno opterećenih ljudi! Grijeh je uistinu naš najveći neprijatelj i najrazornije oružje upereno protiv čovjekova zemaljskoga i nebeskoga života. Zato je čovječanstvo danas na realnu rubu samouništenja: zlo se naziva dobrim, a dobro zlim, opravdava se i promiče nenormalno, a ljudi koji to vide i reagiraju, stradavaju. Možda se zaista i nalazimo u pravim posljednjim vremenima, jer sve puca po šavovima, doslovno sve i posvuda. Gdje su nam sveci? Jao nama kada nestane svetaca!

Ulomak iz knjige „Jao, jao Babilon je pao! (A ti ne moraš ako nećeš!)” autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje.

Knjigu možete kupiti ovdje.