Foto: Shutterstock

Kalendar

Christopher Clavius, SI (1538. – 1612.) bio je priznat njemački matematičar i astronom, koji je razradio prvobitni prijedlog gregorijanskog kalendara Aloysiusa Liliusa, koji je danas međunarodno prihvaćen kalendar, a koji je uveo papa Grgur XIII. 1582. godine.

Hipertekst

Talijan Roberto Busa, SI (1913. – 2011.) bio je pionir računalne lingvistike, koji je proučavao spise sv. Tome Akvinskoga te je uvjerio osnivača IBM-a Thomasa J. Watsona da se računalo može koristiti i za obradu teksta, a ne samo brojeva.

Moderna selenografija

Talijanski astronom Giovanni Battista Riccioli, SI (1598. – 1671.) te matematičar i fizičar Francesco Maria Grimaldi, SI (1618. – 1663.) zajedno su objavili selenograf u djelu Almagestum Novum (1651.), s kartama kratera, planina i ostalih površinskih obilježja na Mjesecu. To je postala osnova suvremene lunarne nomenklature.

Matematički izračuni

Jean Charles de La Faille, SI (1597. – 1652.) bio je flamanski matematičar. U svojem djelu Theoremata de centro gravitatis partium circuli et ellipsis (1632.) odredio je težište kružnog isječka.

André Tacquet, SI (1612. – 1660.), još jedan flamanski matematičar, svojim je radom postavio temelje koji su doveli do otkrića infinitezimalnog računa.

Podna vrata

Isusovci su pisali i režirali drame u školama 16. i 17. stoljeću, a smatra se da je jedan od isusovačkih nastavnika izumio podna vrata, u prvobitnoj namjeni za pozornicu. Isusovci su također zaslužni za izum kazališnog zastora.

Tempura

Kad su portugalski isusovački misionari stigli u Japan u 16. stoljeću, počeli su pržiti račiće dok su održavali nemrsne kvatrene dane, koji dolaze svakoga godišnjeg doba, prema starome crkvenom propisu. Tako je nastalo jelo zvano tempura. Riječ tempura dolazi od latinskog izraza Quatour Tempora (četiri godišnja doba). U čudnoj poetskoj pravdi (ili po Božjoj kazni?) Tokugava Iejasu, šogun koji je započeo progon kršćana, umro je od prežderavanja tempurom.

Isusovački čaj (mate)

Sredinom 17. stoljeća isusovci su počeli uzgajati biljku mate u Južnoj Americi, kuhajući i čaj od te biljke zvan „isusovački eliksir“ ili isusovački čaj. Njime su vjerojatno pokušali ponuditi zamjenu za alkohol, koji je bio propast za domorodačko stanovništvo. Međutim niz godina taj je snažan biljni čaj bio zabranjen, a njegovo je konzumiranje bilo kažnjivo ekskomunikacijom. No danas ga pije i papa!

Marakuja (Isusova kruna)

Španjolski isusovački misionari nazvali su tu biljku (i voće) pasiflora ili „cvijet pet rana“, prema Isusovim ranama, jer se na njemu jasno prepoznaju elementi Isusove muke.

•  Šiljasti vrhovi lišća izgledaju kao Sveto koplje.
•  Vitice sliče bičevima kojima je Isus bičevan.
• Latice i čašice predstavljaju deset vjernih apostola (isključujući Petra, koji je zatajio Isusa, i Judu, koji ga je izdao).
•  Radijalne niti cvijeta, kojih je više od stotinu i razlikuju se od cvijeta do cvijeta, nalikuju na trnovu krunu.
• Plodnica ženskog cvijeta, u obliku kaleža, s vidljivim čekićima i čavlima, simbolizira Sveti gral.
• Pet prašnika ispod triju „čavala“ predstavlja pet Isusovih rana (četiri od čavala i jednu od koplja).
• Plava i bijela boja cvijeta mnogih vrsta te biljke simbol je neba i čistoće.

Cvijet je dobio ime po toj svojoj simbolici i bio je veoma raširen u Europi u svoje vrijeme, a donijeli su ga isusovci. U raznim jezicima ima razna imena, ali svi se svode Isusa Krista i njegovu muku.

Kamelije i grah sv. Ignacija

Švedski botaničar Carl Linnaeus, koji je razvio sistematiku biljnih i životinjskih organizama, nazvao je cvijet kameliju po isusovačkom bratu Georgu Josefu Kamelu, SI (1661. – 1706.). Kamel je proveo život bilježeći bilje i životinje na Filipinima kao dio svojih medicinskih i farmaceutskih istraživanja. Otkrio je ljekovita svojstva puzavice ili graha sv. Ignacija (Strychnos ignatii), koji je također prirodan izvor strihnina. Linnaeus je bio toliko impresioniran Kamelovim radom da je promijenio ime roda Thea u Camellia. Taj rod biljaka uključuje i žbunje od kojeg se dobiva čaj.

Kininovac (isusovačka kora)

Španjolski isusovački misionari u Peruu u 17. stoljeću naučili su od urođenika da kora kininovca (Chinchona) može izliječiti malariju. Isusovci su taj lijek, nazvan kinin, pronijeli diljem svijeta, izliječivši i japanskog cara. Danas se od njega proizvodi tonik, piče koje imamo zahvaljujući isusovcima.

Megafon

Athanasius Kircher, SI (1602. – 1680.) bio je njemački renesansni izumitelj i polimatematičar te jedan od prvih ljudi koji su mikroskopom promatrali mikrobe i teoretizirali o tome da se bubonska kuga širi zaraznim mikroorganizmima. Dok nije bi zauzet silaženjem u vulkane, preživljavanjem brodoloma i borbom s kugom, Kircher je izumio ogrtače, robote i prvi megafon.

Kišobran

Suncobrani i kišobrani pojavili su se u Engleskoj i Francuskoj u 17. stoljeću, a donijeli su ih isusovci iz Istočne Azije. 22. lipnja 1664. engleski pisac John Evely spominje u svojem dnevniku zbirku oca Thompsona, isusovca koji je bio u Kini i Japanu. Među raznim predmetima nalazio se je i jedan „poput onih kojima se služe dame, ali je mnogo veći i s dugom drškom, ukrašen čudnim slikama i kineskim slovima“.

Dakle, kad se sljedeći put zaštitite suncobranom na plaži, dok pijete tonik i uživate u tempuri i marakuji, a pritom surfate na internetu, sjetite se sv. Ignacija i Družbe Isusove, koji su neizmjerno pridonijeli našemu znanju, našim zadovoljstvima i našoj komotnosti – Ad maiorem Dei gloriam, sve na veću slavu Božju.

Autor: Jean Elizabeth Seah (Aleteia.org)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)