Foto: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)

Pohodio sam tri sela. Koljena pomalo klecaju. Trebalo je da u Radhanagar idemo lađicom, no nekakvom zabunom lađica nije došla, pa smo se Šudhir i ja uputili pješke nasipom uz Ganges. Mjesečina je, neće biti teško. Tek dva sata pješačenja. Uz razgovor i krunicu, dakako, vrijeme je brzo prošlo. A i koljena se oporavila. Šudhir leti preda mnom kao sunderbanski jelen. Moj Ante, zaboravi da su ti 63 godine i da još nisi večerao… Ne daj, Bože, što se podnit može!

Jedanaest je sati, ponoć se bliži. Noćne ptice prelijeću Ganges i idu dalje južno prema velikim džunglama. Inače posvuda mir. Sve je već u kolibama. Ali ne i u Radhanagaru, tom našem malom, no tako revnom selu. Čekali su uz Ganges na lađicu, no kad lađica nije stigla, sjeli su oni pred kapelicu, i staro i mlado. Svećenikovi posjeti su rijetki. Uz 25 sela jedva mogu jednom na mjesec u svako selo. To su svi starosjedioci, »adibaši« – urođenici. Silno poštuju svećenika.

Rotinova je majka čekala s bočicom ulja i s velikim tanjurom i vrčem vode. Oprat će noge »gurua«, svećenika. Najprije noge namažu uljem, a onda ih operu. Noge se stave na tanjur. Osuše ih okrajkom svojega sarija. Vodom poškrope sebe i kuću. »Beati pedes evangelizantium pacem! – Blažene noge koje navješćuju mir!«

Čekajući me, izmolili su krunicu, a Šudhir i ja izmolili smo na putu čak dvije. Stoga smo pred kapelicom klečeći izmolili večernju molitvu, zahvalnu molitvu za tolike milosti, zahvalnu molitvu za vas, dragi suradnici i suradnice, za svu vašu dobrotu, suradnju, molitve i žrtve. Mi to svaki dan osjećamo. Bez te vaše duhovne pomoći jednostavno ne bi išlo. Niti bih ja u jedan dan bio mogao u tri udaljena sela, niti bi naši dragi katekumeni mogli čekati, i to s radošću čekati na svećenika sve do ponoći. Hvala vam, velika vam hvala na svemu!

Foto: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)

Večeras je molitvu predvodio Dulal, Bolamarov Dulal, uzdanica sela. On je u 8. razredu, jedini iz sela u višoj školi, čekao je na krštenje više od godine. Želio se dobro pripraviti. Kapelica je uređena i iskićena. Velik je to i sretan dan. I cvijeće i svijeće, i štapići mirisnog sandalova drveta; sve je sređeno, sve pripravno. I, dakako njegovo srce! Kum i kuma bit će mu novokrštenici iz obližnjeg sela Daudpura, Šudhir i njegova žena. Mnogi su hindusi iz sela došli da prisustvuju toj svečanosti. Sve sam im obrede rastumačio. A i Dulal je na sva pitanja krasno odgovarao jasnim, sigurnim, ponosnim glasom.

— Vjeruješ li u Boga Oca Svemogućega?
— Bišaš kori Vjerujem!
— I u Isusa Krista?
— I u Duha Svetoga?
— I u svetu Katoličku Crkvu?
— Vjerujem! I njoj ću služiti do svoje smrti!

Kako mi je godila ta njegova riječ, rečena onako od srca, kao da ju je izrekao iz naših srdaca: i iz srdaca svojih sretnih roditelja, iz srdaca svojih suseljana, a i iz mojega srca. Svi želimo da Dulal-Petar mogne Isusu i svetoj Crkvi služiti do smrti, i to ne samo običnom službom nego služiti mu na oltaru kao prvi svećenik svojega plemena. A siguran sam da je to i vaša želja i da će to s nama biti i vaša dnevna molitva.

To sam na kraju obreda pitao Dulala-Petra: »Dulale, kako je s obećanjem što si ga dao svojim roditeljima i Isusu da ćeš biti njegov svećenik?«
S krsnom svijećom u ruci, pred roditeljima i čitavim selom, Dulal me pogleda, podigne svijeću visoko i zaplače. I on i mi. Krasan je to bio odgovor. Svi smo ga mi razumjeli. A, sigurno, i Isus.
Pa da bi naš dragi Dulal-Petar mogao tu svijeću uvijek držati upaljenu, držati je visoko, svijeću krštenja i zvanja, i da bi je mogao upaliti u mnogim srcima, to neka bude naša dnevna molitva! Isuse, dođi kraljevstvo Tvoje!

Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Izvor: Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG) Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora

Za Book.hr priredila A. P.