Foto: Pixabay

Što učiniti sa svim svojim prikupljenim životnim iskustvom? Istina je da možete biti mudri u bilo kojoj dobi, no postoji nešto u navršavanju četrdesete godine što vam omogućuje da mudrost procvjeta ako je dobro njegujete. Imam još puno toga za naučiti, ali otkako sam ušao u četrdesete kao da su mi se nove sekvence počele slagati u mozgu, usklađujući uvide na način koji je odjednom počeo davati smisao onim stvarima koje su mi prije bile tajanstvene. Počeo sam uviđati obrasce u životima ljudi i u njihovu karakteru koje prije nisam vidio. Život se počeo činiti mnogo manje slučajnim i nasumičnim.

Moje su četrdesete bile desetljeće kad sam počeo pisati šire, ugrađujući sebe u svoj tim i lidere izvan njega te usmjeravajući mlade lidere dok su ulazili u radnu snagu

To je jedna od prednosti starenja. Vidite stvari koje jednostavno niste mogli vidjeti s dvadeset godina. Moje su četrdesete bile desetljeće kad sam počeo pisati šire, ugrađujući sebe u svoj tim i lidere izvan njega te usmjeravajući mlade lidere dok su ulazili u radnu snagu. To je desetljeće u kojem sam mogao primijeniti mnogo toga što sam naučio u svome poučavanju u našoj crkvi i svome životu. Akumulirana životna iskustva i uvidi dali su osvježavajuću novu dubinu mome čitanju Svetoga pisma. Kršćanski su mi se spisi uvijek činili istinitima, ali u svojim sam četrdesetima stvarno počeo shvaćati zašto su oni istiniti.

Ako se ne snalazite dobro u ovim godinama, ovo su također godine u kojima se nebitnost ubrzava

Čini se da se najbolje godine za lidere koji su u stanju komunicirati s kulturom često događaju negdje između četrdeset i pete i sedamdeset i pete godine. Ako se ne snalazite dobro u ovim godinama, ovo su također godine u kojima se nebitnost ubrzava. No ako obratite pozornost na stvari o kojima smo razgovarali, to mogu biti ne samo godine vaše najveće zarade nego i godine vašega najvećeg doprinosa. To je ono što vam omogućuje bitnost.

Toliko ljudi radi svoj najbolji posao i daje svoj najveći doprinos kasnije u životu

Spomenuo sam ranije autora i znanstvenika Dallasa Willarda, koji je umro 2013. u dobi od sedamdeset i pet godina. U svoja posljednja dva desetljeća dao je jednak doprinos koliko i u svojih prvih pet desetljeća. Kad je dr. Willard preminuo, bio sam tužan jer je on bio glas koji sam želio slušati i u narednim godinama.
Toliko ljudi radi svoj najbolji posao i daje svoj najveći doprinos kasnije u životu. Vraćaju kulturi čitav život znanja, uvida i mudrosti. Umjesto da se bune protiv trenutnoga stanja stvari, oni koriste prošlost i sadašnjost kako bi budućnost učinili boljom.

Razmislite o tome. Imate starije ljude – autore, glumce, umjetnike, glazbenike, prijatelje, obitelj – koje obožavate. I niste zabrinuti za njihove godine. Premostili su komunikacijski jaz između svoje i vaše generacije, između njihove preferirane kulture i današnje kulture. Zapravo, njihov bi životni stadij mogao biti razlog zašto tolikim ljudima oni daju toliku vrijednost. Njihove godine nude mudrost kojoj mladi jednostavno ne mogu pristupiti.
Odrasti ne znači nužno postati nebitan. Zapravo, ostati bitan za kulturu oko vas može biti ulaz u vaše najbolje godine dosad.

Iz knjige „Ni nakraj pameti“ autora Careyja Nieuwhofa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.