Foto: san_agostinho, Shutterstock

U posljednje vrijeme naglasak se dosta stavlja na obraćenje neke poznate ličnosti, prema gotovo identičnoj narativnoj shemi: raskalašen život, očaj, obraćenje, promjena, pljesak.

Lijepo, veličanstveno.

Samo što to ne ide tako.

Obraćenje je samo početak vrlo duga putovanja, a ne konačna promjena.

Iskustvo francuskog novinara

Ili, nadalje, citiram  iskustvo francuskog novinara Andréa Frossarda iz njegove knjige koja je prije nekoliko desetaka godina, poput meteora pala na čvrsta antiklerikalna uvjerenja s druge strane Alpa (op. prev. misli se na zemlje koje se u odnosu na Italiju nalaze s druge strane Alpa, posebno na Francusku):

U 17:10 sati ušao sam u jednu kapelicu u Latinskoj četvrti u Parizu potražiti jednog prijatelja i odande sam izašao u 17:15 sati s prijateljstvom koje nije ovozemaljsko

Nevjernik koji je ušao u kapelicu

„Nikada se nisam navikao na postojanje Boga. 8. srpanj je, prekrasno ljeto. Navečer imam dogovor sa zgodnom plavokosom Njemicom. Ni u što ne vjerujem. U svakom slučaju, kada bih vjerovao u postojanje istine, svećenici bi bili posljednji kod kojih bih je išao tražiti. Uostalom, uopće me ne zanimaju vjerska pitanja; smatram ih nazadnima. U 17:10 sati ušao sam u jednu kapelicu u Latinskoj četvrti u Parizu potražiti jednog prijatelja i odande sam izašao u 17:15 sati s prijateljstvom koje nije ovozemaljsko. Ušao sam kao skeptik i ateist, ravnodušan i zaokupljen stvarima koje nemaju veze s Bogom i više ga nisam niti pomišljao poricati.

… tada se odjednom pokreće niz čudesa…

Stojeći kraj vrata, pogledom tražim svog prijatelja, ali ne uspijevam ga prepoznati. (…) Pogled mi prelazi od sjene do svjetla… od vjernikâ do redovnicâ pokraj oltara i zatim se zaustavi na drugoj svijeći koja gori lijevo od križa (niti ne znam da se nalazim pred Presvetim Sakramentom). I tada se odjednom pokreće niz čudesa koja svojim neumoljivim nasiljem razbijaju apsurdno biće kakvo jesam, kako bi se rodio začuđen dječak kakav nikada nisam bio. Najprije mi na pamet padaju ove riječi: „duhovni život“, kao da ih je netko izgovorio pokraj mene tihim glasom, zatim se pojavljuje (kao) veliko (unutarnje) svjetlo, svijet, drugi svijet posebnog sjaja i gustoće koji iznenada ponovno vraćaju naš svijet natrag među krhke sjene neostvarenih snova.

Bog je postojao i bio nazočan, objavljen, ali istovremeno zamaskiran onom svjetlošću kojoj nisu bile potrebne ni riječi ni slike, sve je bilo jasno i sve je bila ljubav

dokaz Boga

Postoji red u svemiru i u visinama, povrh ovog vela magle, dokaz Boga, onoga kojeg kršćani zovu „oče naš“, čiju svu slatkoću osjećam: aktivnu, uznemirujuću slatkoću, povrh svakog nasilja, sposobnu razbiti najtvrđi kamen i ljudsko srce, tvrđe od kamena. Njegova preplavljujuća provala, potpuna, praćena radošću koja je ushićenje spašenoga, radost brodolomca spašenoga na vrijeme. U svemu dominira nazočnost Onoga čije ime nikada neću moći napisati bez straha da ću povrijediti njegovu nježnost, Onoga pred kojim imam sreću biti sin kojem je oprošteno, sin koji se budi kako bi naučio da je sve dar. Bog je postojao i bio nazočan, objavljen, ali istovremeno zamaskiran onom svjetlošću kojoj nisu bile potrebne ni riječi ni slike, sve je bilo jasno i sve je bila ljubav.

Nemam vjere u Boga: ja sam ga vidio. Istina je netko, to je Isus Krist. Što mi je činiti ako je katoličanstvo istinito, ako je ta Istina Krist koji želi da ga upoznam? Mi smo ti koji smo izgubili strast za uvjeravanjem, svjedočenjem, obraćenjem!“

Postoji trenutak…

Divno!

Obraćenje, otkrivenje, susret, želim to istaknuti, nisu isti za sve i ne treba ih tražiti pod svaku cijenu. Postoji opasnost da oni budu emocionalni izraz, sugestija. Kako dobro kaže Učitelj: promjena se prepoznaje po plodovima (Mt 7,15-20).

Obraćenje je cjeloživotni proces koji uključuje emocije, inteligenciju, volju, djelovanje. Stoga obuzdajmo entuzijazam: moj stari čovjek živi zajedno s novim. Pitajte o tome svetoga Pavla (Ef 4,22-23).

No, nema sumnje da postoje vrijeme i trenutak u kojima se od nevjerovanja prelazi u snažno vjerovanje.

Iz knjige „Ovce“ Paola Curtaza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.