Foto: Pixabay
„Ispovijedam se samo pred Bogom“, kažu neki (ili mnogi) katolici. Osobno, veoma bih se bojao ispovjediti pred Bogom, iako vjerujem u njegovo milosrđe. Arški Župnik je imao milost vidjeti svoje lake grijehe i drhtao je od straha. Tako je i prorok Izaija vikao od straha kad je vidio lice Trojstvenog Boga. U svojoj beskrajnoj mudrosti i milosrđu Bog je dao svojim svećenicima (koji su i sami grešnici) nadnaravnu moć da praštaju grijehe ljudima.
mnoge su ispovijedi samo gubitak vremena zbog činjenice da nedostaju osnove za pravu ispovijed koja donosi obraćenje srca
Kad bih morao ispovijedati svoje grijehe samo pred Bogom, pojavila bi mi se velika sumnja: „Je li mi Bog oprostio?“ Međutim, siguran sam da, kad čujem svećenikove riječi: „Ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca, Sina i Duha Svetoga“ napuštam mjesto ispovijedi svojih grijeha sa sigurnošću da mi je oprošteno. Naravno, to se ne događa kad se ispovijed ne čini s dubokim kajanjem srca. Nažalost, mnoge su ispovijedi samo gubitak vremena zbog činjenice da nedostaju osnove za pravu ispovijed koja donosi obraćenje srca.
Ispovijed je čin poniznosti koji nas oslobađa od naše nutarnje oduzetosti
Postoji odbijanje ispovijedanja vlastitih grijeha pred svećenikom iz manjka poniznosti: ne želi se izgubiti obraz pred čovjekom kao iz straha da ne budemo osuđeni. Ispovijed je čin poniznosti koji nas oslobađa od naše nutarnje oduzetosti. Grijeh je taj koji nam ne dâ da hodimo putem raja. Grijeh paralizira naš jezik jer nam ne dâ da molimo. Grijeh paralizira naše srce jer nam ne dâ da ljubimo. Grijeh paralizira naše ruke jer nam ne dâ da budemo velikodušni prema siromasima. Prava ispovijed je oslobođenje.
Amen. Aleluja.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
