Foto: Shutterstock
Stres, sagorijevanje i mentalno zdravlje među glavnim su temama u današnjim razgovorima o stanju rada. Bilo da sami doživljavate ovakve probleme ili da ste razgovarali s drugima koji ih doživljavaju, to su problemi koji nas sve pogađaju.
KAKO ĆEMO IH RIJEŠITI?
„Pandemija nam je pružila priliku da preispitamo i resetiramo način na koji gledamo na svijet i doživljavamo svijet rada”, rekao je Johnny C. Taylor, Jr. „Veoma dugo smo se fokusirali na produktivnost. I premda je produktivnost iznimno važna, ljudska bića nisu roboti. […]
Organizacije moraju vidjeti ljudska bića i tretirati ih kao ljudska bića u radnoj snazi. Produktivnost će već doći. Dobit će već doći. Međutim, ne možemo razgovarati o jednome, a zanemariti drugo.” Johnny prepoznaje dvije dobre stvari koje su proistekle iz pandemije:
– Prepoznavanje i destigmatizacija mentalnog zdravlja i mentalne dobrobiti.
– Stvarni razgovori o neistraženim izvorima talenta — novi zatvorenici, stariji radnici, osobe s tjelesnim nedostacima, itd.
Kao što je Johnny još rekao, pandemija je istaknula činjenicu da, premda se mnogo razmišljalo i razgovaralo, sad postoji još veća potreba za djelovanjem: lideri moraju početi prihvaćati svoju odgovornost. „Jedno je reći da cijenite ljude”, rekao je Johnny. „Riječi ne vrijede mnogo. Djela su ono što zbilja govori. […] Mi lideri moramo reći da je kucnuo čas. […] Nevjerojatno je što lideri mogu postići kad se potrude. […] I ne radi se samo o uvođenju novih zakona.
Empatija je potrebna
Ono što znamo jest: kad bi propisivanje zakona riješilo problem, tad se ne bismo stalno suočavali sa spolnim maltretiranjem i diskriminacijom na radnom mjestu. […] Ovo je vrijeme da se zapravo povežemo sa srcem i razumom ljudi. […] Velik sam zagovornik empatije. Empatija i empatično liderstvo bit će pogonitelji za to.”
Zbog gubitka empatije naši ljudi trpe, naša kultura trpi, a u konačnici trpe i naše organizacije.
Empatija je jedna od prvih kvaliteta koje se žrtvuju kad ljudi sagore. Zbog gubitka empatije naši ljudi trpe, naša kultura trpi, a u konačnici trpe i naše organizacije. Bez empatije nećemo moći rješavati problem seksizma, rasizma i dobre diskriminacije, između ostalih. „Kad sagorimo, prebacujemo se u režim napada ili bijega i u režim preživljavanja”, rekao je Johnny. A kako će lider prepoznati da njegova kultura trpi i koje praktične korake može poduzeti kako bi riješio taj problem?
1. Organizacije se moraju resetirati i krenuti na posao.
2. Pratite kakav je protok ljudi.
3. Fokusirajte se na empatiju.
4. Stvarajte sigurna okruženja u kojima će vam se ljudi smjeti usprotiviti.
Empatično liderstvo ne treba brkati sa simpatiziranjem. „Simpatiziranje je u redu, ali u konačnici će empatično liderstvo biti glavna kulturološka vrijednost svake [uspješne] organizacije, neovisno o državnim granicama i industrijama”, rekao je Johnny. „Ljudi trebaju znati da je njihovoj kompaniji zbilja stalo. […] To ne znači da se moramo slagati u svemu, je li tako? U tome je ljepota raznolikosti. Možemo imati različita mišljenja o raznim pitanjima vezanima uz radno mjesto, ali [važno je] kad ljudi znaju da ih se čuje i kad organizacija uvaži ono što je zapazila tijekom tih prilika za slušanje i potrudi se poboljšati radno okruženje. Ako mislite biti uspješni u današnjoj ekonomiji koja se temelji na znanju, morat ćete to shvatiti.”
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
– Kako definirate svoju kulturu?
– Imaju li vaši djelatnici slobodu usprotiviti se?
– Jeste li zapazili da ljudi često napuštaju vašu organizaciju? Ako jeste, znate li koji je ključni uzrok tome?
– Kako biste mogli ugraditi empatiju u svoju organizaciju?
Cijeli članak pročitajte na linku ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
