Osobni razvoj

JESMO LI JOBOVI PRIJATELJI?

Ne trebamo znati rješenje za sve probleme – dovoljno je imati uho za slušanje, rame za plakanje, iskreni zagrljaj Drugi put kad nekoga tko je u problemima počnemo savjetovati puni ponosa u svoj zdravi razum, sjetimo se Jobovih prijatelja. Radije ponudimo uho za slušanje, rame za plakanje, iskreni zagrljaj...

Ne trebamo znati rješenje za sve probleme – dovoljno je imati uho za slušanje, rame za plakanje, iskreni zagrljaj

Jeste li doživjeli da, kad imate neki problem (a nekad i kad ga nemate :)), da se oko vas skupi mnoštvo „dušebrižnika” koji odjednom poznaju vašu situaciju i vas bolje od vas samih? Tako se dogodilo Jobu.


Upravo poput Jobovih prijatelja, nude vam stotinu savjeta i mišljenja, od kojih se osjećate samo još gore. Kao da Jobu nije bilo dovoljno muke i bez toga. Umjesto da ga utješe i budu mu podrška u teškim trenucima, uporno su tražili krivicu u njemu samome. Čak su i doputovali izdaleka da mu „pomognu”. Možda su samo bili znatiželjni? Željni novog trača? Ili naslađivanja tuđom nevoljom?

Ipak, najvjerojatnije nisu bili zlonamjerni niti su željeli Jobu prisjesti na muku, nego NISU ZNALI BOLJE.

Uporno su mudrovali o uzročno-posljedičnoj vezi, racionalno pokušali objasniti prvo sebi, a zatim i Jobu, razloge njegove patnje. Pokušavali su pronaći rješenje.

No Božje istine se ne razumiju umom, već samo srcem.

Mudri i ispravni savjeti

Zanimljivo je kako smo i mi sami, često poput Jobovih prijatelja, uvijek puni mudrih i 100 % ispravnih savjeta. Kad je u pitanju netko drugi, naravno. Zanimljivo je kako preko noći postanemo stručnjaci za ekonomiju, poduzetništvo, ljudske resurse, psihologiju, bračno savjetovanje, teologiju, dušebrižništvo – sve što je potrebno. Ne samo da imamo rješenja za druge već znamo da mi NIKADA ne bismo postupili tako niti bi nam se moglo dogoditi isto jer naravno mi smo stručnjaci za navedena područja. Naši biznisi ne propadaju, naši brakovi su savršeni, naša su srca potpuno čista, naši stavovi potpuno ispravni.

„Ne, Bog nas nikada ne bi kaznio kao grešnog Joba jer mi nikad ne bismo griješili kao Job.” „Job si je sam kriv za svoju situaciju.” „Sigurno ne moli dovoljno.” „Pitanje je kad je zadnji put postio.” „Ne vjeruje dovoljno Bogu niti u Njegovu ljubav.” „Pogledaj ga samo, kako je ogorčen, emotivan, nervozan. Odmah bi se trebao pokajati za te svoje negativne osjećaje. Pravi vjernik se nikad ne osjeća loše. Da ima dovoljno Božje ljubavi u sebi, letio bi poput anđela iznad Zemlje, uvijek se smiješio i ništa ga doticalo ne bi.” „Sigurno nema dobar odnos s Bogom.”

Upravo na to su ciljali Jobovi prijatelji, a činimo tako i mi danas.

Pozivam sve nas da se sjetimo Isusa. Je li se Isus radovao u Getsemanskom vrtu dok je molio? Je li se blesavo cerekao i pričao učenicima kako jedva čeka da ga razapnu jer je to Božja volja? Je li se radovao patnji i trpljenju na križu ili se prvo molio da ga križ zaobiđe? Samo luđak bi se radovao u trenucima patnje, ma kako duhovan bio!

„O Isuse moj, trebao si držati jezik za zubima kao sav razuman svijet pa ti se to ne bi dogodilo. Sam si kriv, Isuse, jer si bio budala! Šta ti ja mogu?

No u negativnim osjećajima nema ništa „neduhovno”. Ne postoji radost bez žalosti, vjera bez sumnje, nada bez očaja, svjetlo bez tame. Kako Pavao kaže, navikao sam i obilovati i oskudijevati, prihvaćati i dobro i loše ovoga života.

Uho za slušanje, rame za plakanje, iskreni zagrljaj

Drugi put kad počnemo savjetovati puni ponosa u svoj zdravi razum (kojeg našem ucviljenom prijatelju naravno manjka), sjetimo se Jobovih prijatelja. Radije ponudimo uho za slušanje, rame za plakanje, iskreni zagrljaj, pokoji vic ako doliči situaciji, dobrodušni savjet bez prisile, a svemu namjera treba biti ljubav i dobro bližnjega.

Ako smo u mogućnosti, a osobi je potrebno, ponudimo i konkretnu pomoć – posao, novčanu pomoć, smještaj, korisnu informaciju, poduku u nekoj vještini itd.

Dijelimo s drugima ono što imamo, a uvijek imamo barem topli smiješak.

Podignimo slomljena srca, podržimo bližnje na njihovu putu koliko je u našoj moći.

I tada će nam Isus reći: Kad sam bio gladan, nahranili ste me; napojili kad sam bio žedan; primili kad sam bio tuđinac; obukli me kad sam bio gol; posjećivali me dok sam bio bolestan i u zatvoru. (Mt 25,35-36)

Jer kad ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. (1 Kor 13)

Jer ako u našim savjetima manjka ljubavi, oni ne vrijede ništa.

Autorica: Vedrana Čolić

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh