Foto: Shutterstock

Obiteljski duh je „anđeo“ Sotonin dodijeljen obitelji kako bi upotrijebio neotkupljena područja njezine povijesti i eventualne raspoložive zloduhe da „ukrade, zakolje i pogubi“ članove obitelji (Iv 10,10). Obično je upravo obiteljski duh u obitelji onaj koji se koristi blokirajućim duhom o kojemu sam upravo govorio, i ostalim zlodusima, u nadi da će omesti dušebrižnika i tako uništiti osobu. (O obiteljskim će duhovima biti više riječi u daljnjim poglavljima.)

Dušebrižnik stoga ujedno treba moliti i za obrasce grijeha naraštaja kod osobe, kako bi osigurao da obiteljski duh i njegovi blokirajući duhovi ponovno ne dobiju uporište. (v. našu pouku o grijehu naraštaja u devetom poglavlju knjige Preobrazba unutarnjeg čovjeka.) Ukratko, svi grijesi i grešne prakse koji u obiteljskoj povijesti nisu prispjeli na križ, mogu poslužiti đavolskim silama kao točka pristupa i nadzora. Sljedeći se naraštaji tako nađu prisiljeni postupati na načine kako inače ne bi.

Tijek molitve za oslobođenje obitelji

Molimo postavljajući križ između osobe i njezinih predaka, utvrđujući kako su svi razorni obrasci njezine obiteljske povijesti zaustavljeni i uništeni na križu Kristovu. Vežemo obiteljskoga duha koji je nad obitelji, izagnamo ga, i zazovemo Gospodina neka pošalje svoje snažne anđele da čuvaju tu obitelj i izbavljaju je iz zla (v. Ps 34,7; 91,11–12). Ne smijemo pretpostaviti kako u svim slučajevima postoji blokirajući duh ili obiteljski duh, niti kako u obiteljskoj povijesti postoji nešto što treba riješiti. To se očituje tek postupno. Ako se onaj kome služimo nije u stanju pokajati za one vidove svoje tjelesnosti koji su omogućili zloduhu da utječe na njega, za pretpostaviti je kako je njegovo vlastito tvrdoglavo srce možda naišlo na pomoć blokirajućeg zloduha.

Ako vezivanje i izganjanje blokirajućeg duha smjesta ne otvori um i srce, ili se zatvorenost i neznanje i dalje vraćaju, za pretpostaviti je kako duh obitelji ili sama obitelj daju blokirajućem duhu snagu za otpor ili vraćanje. Ako se izganjanje i držanje duha obitelji pokažu neuspješnim, znamo da moramo istražiti i pomoliti se za obiteljsku povijest jer upravo to duhu obitelji i njegovim zlodusima daje pristup za nadziranje osobe. Obično nije uputno baviti se svime ovime istovremeno. Osoba možda nije spremna otpustiti više od te naročite strukture u umu i srcu koja omogućuje pristup. Bavljenje svim mogućim blokirajućim duhovima, obitelji, te obiteljskim strukturama (u slučaju da su možda ondje) može narušiti postupak dugotrajna ozdravljenja za koji Gospodin zna da je potreban za obnovu duše osobe za koju molimo. Poput vojnikâ, valja nam osvojiti samo onu uzvisinu duše koju je naš zapovjednik naredio osvojiti u tome trenutku. Ako, pak, pronađemo utjecaj zloduha koji se tvrdoglavo opire preobrazbi i otpuštanju, ne smijemo automatski prijeći na sve susljedne korake što smo ih ovdje iznijeli.

Upravo je ovdje ključno razumijevanje odnosa između oslobođenja i unutarnjeg ozdravljenja. Možda nećemo pristupe utjecaju demona uspjeti zaustaviti samo unutarnjim ozdravljenjem struktura karaktera koje zlodusima omogućavaju pristup. Možda je blokirajući duh taj koji priječi. No, može nas ometati i putem nekog drugog neozdravljenog područja srca i uma koji ćemo možda morati prizvati pokajanju prije no što ga uspijemo izagnati. To područje, sa svoje strane, može imati korijene u nekom neotkupljenu čimbeniku obiteljske povijesti, jer se na taj način duh obitelji služi zlodusima i blokirajućim duhovima, kako bi zadržao nadzor nad žrtvom. Možda ćemo morati izagnati duha obitelji prije no što uspješno oplijenimo obiteljsku povijest, kako bismo relevantne postupke u obitelji (i osobi) priveli k smrti na križu.

Poniznost i strpljivost

Mudri se, dakle, prvo bave jednostavnim problemima. Ako nakon toga ne uslijede oslobođenje i ozdravljenje, mudri će sluga upitati Gospodina: „Trebam li prijeći na drugu fazu? Što je sljedeći korak u ovoj bitci?“ Ako smo prvim molitvama postigli ozdravljenje, ostavimo zasad ostalo po strani. Ako su se one, naprotiv, pokazale neuspješnima, ne znači da moramo srljati dalje. Čekamo na Gospodina da razjasni svoj plan. On će nam otkriti treba li uslijediti iduće oslobođenje ili unutarnje ozdravljenje ‒ ili više ne treba ništa poduzimati. Samo On znade je li osoba zrela i pripravna u srcu u ovome trenutku primiti još.

Oni koji se bave oslobođenjem i unutarnjim ozdravljenjem, moraju naučiti biti ponizni i strpljivi, čekajući Gospodina. Svaki je život u Njegovim rukama. On je Pastir Dobri koji nas sve poznaje po imenu. On će svoje sluge koji su spremni slušati uputiti neka izganjaju zloduhe ili liječe unutarnje srce, kako je već koji korak prikladan. Paula, ja i drugi iz našega tima u Elijah House, morali smo čistiti za nebrojenim djelatnicima kako u oslobođenju, tako i u unutarnjem ozdravljenju koji su mislili kako je razabiranje nečega neposredan poziv na djelovanje, upotrijebivši puni arsenal svega što znaju. Često su učinili više štete nego što bi proizašlo iz nepoduzimanja ničega.

Ulomak iz knjige Johna Lorena Standforda i Marka Standforda Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje. Više o knjizi možete saznati OVDJE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Priredila Gabriela Jurković; Book.hr