Foto: Philipp Cordts; Unsplash
Neka se žena borila sa smrću. Iznenada je imala osjećaj da je uzeta u nebo i da se nalazi pred sudačkom stolicom.
„Tko si ti?“ upita je Glas.
„Ja sam gradonačelnikova žena“, odgovori ona.
„Nisam te pitao čija si žena“, nego tko si ti.
„Ja sam majka četvero djece.“
„Nisam te pitao čija si majka, nego tko si ti.“
„Ja sam učiteljica.“
„Nisam te pitao što si po zanimanju, nego tko si ti.“
„Ja sam kršćanka.“
„Nisam te pitao koje si vjere, nego tko si ti.“
„Ja sam ona koja je svaki dan išla u crkvu i uvijek pomagala siromašnima.“
„Nisam te pitao što si činila, nego tko si ti.“
Tako je to išlo dalje. Štogod odgovorila, činilo se da nije dala zadovoljavajući odgovor. Vraćena je na zemlju. Kad se oporavila od bolesti, odluči pronaći tko je zapravo ona.
Ništa nam nije istodobno ni bliže ni dalje nego istina o nama samima. Kad si se ti zadnji put upitao: „Tko sam ja?“ Ne čija sam žena, čija sam majka, što sam po zanimanju i koje sam vjere. Nego – tko sam doista ja? Nemojmo čekati sudačku stolicu da bismo pokušali odgovoriti na to pitanje.
Iz knjige „Pričaj mi priču“ autorica Majde Rijavec i Dubravke Miljković. Izdavač: Ljubičasti šešir
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
