Foto: Shutterstock

Kad pogledam u svoj dosadašnji vjernički život, vidim da sam uzimala sve što mi se pružalo u duhovnom smislu, ali nisam ostavljala ili otpuštala ono što me je kočilo. Kao da sam se na neki način grčevito borila da to ne izgubim.

To je izgledalo ovako: ulijevala sam novo vino u staru mješinu, koja je poderana, pa je iz nje to novo vino curilo van.

„Seminar, seminar! Joj, kako se radujem, baš mi treba da se malo duhovno obnovim!“ Tako bih govorila, a onda opet novi seminar, s novom temom… I ne, nemojte me shvatiti krivo, nije bilo loše to što sam išla na seminare, dapače, nego ono što bi se događalo poslije. Naime, bio mi je potreban ‘zalogaj za odrasle vjernike’, nešto što ću moći žvakati kako bih se zasitila, jer osjećala sam prazninu i glad za Bogom. Na seminarima bih slušala o tome kako živjeti, što je grijeh, kako moliti… Bog je doticao moje rane i moju prošlost, radio na meni. I sve je to bilo plodonosno, napunila bih se Duhom Svetim i milostima, ali onda bi sve to najednom iscurilo. Nisam se znala boriti da zadržim tu milost, sve ono što sam primila. Tako sam ostajala ‘debele glave’, koja zna sve, a mršava duha, koji jedva preživljava. Zbog toga sam stalno iznova upadala u ljutnju, srdžbu, ogorčenost, osuđivanje…

Najblagoslovljenije vrijeme

Na tome svom putu često sam slušala: „Razmišljaj o Božjoj riječi“ i tada bih u sebi odgovarala: „Šta ću više razmišljati, pa sve znam!“ Nisam bila svjesna toga da Božja Riječ meni želi nešto reći; znala sam to, ali nisam to spoznala.

A onda sam jednog dana čula da postoji „Škola molitve – cjeloživotni tečaj molitve“. Osjetila sam silnu radost i znala sam da je to to.

Na prvome susretu voditelj je s nama proveo dva dana poučavajući nas i pomažući nam rušiti utvrde u nama. Vrijeme u „Školi“ (zovem je „Školom ljubavi“ jer me naučila, i dalje me uči, ljubiti) najblagoslovljenije mi je vrijeme. Vrijeme učenja, razmatranja, traženja… U školi ljubavi naučila sam puno toga, učimo ne samo kako upoznati Boga nego i kako prihvatiti ljude takvima kakvi jesu. Nadam se da ću u „Školi“ ostati do kraja života.

Kad se danas nađem pred teškom situacijom, i kad me đavao pokušava nagovoriti da ponovno usvojim njegovu logiku u svome umu, tada slušam Duha Svetog, koji mi donosi živu Božju Riječ i stavlja je u moj um, i ja ju izgovaram glasno i jasno. Tada u sebi doživljavam novi život i pobjedu u Kristu. I kada problem ne nestane, uz Duha Svetoga, pobjednik sam. Nema više gorčine, ljutnje, osuđivanja… Ništa se od toga nije dogodilo preko noći, nego korak po korak, s velikom strpljivošću, da bi Božja Riječ posijana u srce mogla donijeti obilati plod.

Plodovi

Voditelj mi je često govorio da zapisujem sve, a ja bih mu odgovarala: „Znaš da se ja ne znam izraziti niti išta pametno napisati…“ Tako da je i ovo svjedočanstvo plod „Škole molitve“, velike duhovne slobode koju sam u njoj primila.

Toliko se radujem biti sama s Bogom, razmatrati i čitati…

Staro je nestalo a novo nastalo i nastaje. Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova… (Ef 6,10-18)

Malo je reći HVALA Kristoforima jer su uistinu nositelji živoga Krista. Sva blaga ovoga svijeta ne mogu nadoknaditi ljubav i žrtvu koju ste pružili svima nama. Neka vas Bog nagradi da budete što bliže njemu u njegovu kraljevstvu.

Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati  e-mailom na adresu: [email protected].