Foto: Gajus, Shutterstock

Život je čovjekova egzistencija. Ako živi, on postoji, ako nema života, njega nema. Stoga su rane čovjekova života rane njegova postojanja ili njegova nestanka iz postojanja. Zato su i najmanje prijetnje čovjekovu životu najveći napad i najteža uvrjeda. Čovjek sve čini da spasi život. Zato je organizirana vojska, policija, zato osiguranja, straže, ključevi, brave, a onda bolnice, liječnici, lijekovi, stvaranje mira, osiguranje protiv terorizma, lopova, razbojnika, ubojica.

Svakoj prijetnji života čovjek će se oduprijeti obranom ili, u nemoći da se brani, suzama i depresijom

Život je najvažniji posjed, on je sve, jer s njime se sve može, a bez njega ništa. Ljudi su spremni iz morala, vjere u Boga, iz ljubavi za čovjeka, za dijete, za domovinu živote dati. Dajući naime živote iz dobrote, svi smo sigurni da ga time nismo izgubili, nego još sigurnije sačuvali. „Tko izgubi život poradi mene“, kaže Isus „sačuvat će ga“. Svakoj prijetnji života čovjek će se oduprijeti obranom ili, u nemoći da se brani, suzama i depresijom. Tada su mogući razni ispadi, samosažaljenja, prijetnje napadaču i razni pokušaji bijega od ugroženosti života.

Najteža izranjenost je grijeh, a to znači zlo koje čovjek čini

Najteža rana na životu je smrt. Nju nitko ne može izbjeći, nitko je otkloniti, nitko se od nje obraniti. U ozračju smrti kao da života i nema ili kao da život nema smisla. On predstavlja kratki pojavak čovjeka na Zemlji, da ubrzo ode. Druga rana života su fizičke i psihičke bolesti. No, najteža izranjenost je grijeh, a to znači zlo koje čovjek čini, te osjeća krivnju, odnosno očekivanje kazne ili od zemaljskih ili nebeskih vlasti. Zlo koje čovjek učini oduzima mu zemaljski i nebeski život. Na Zemlji će biti kažnjen, oduzet će mu se slobodan život i otići će u zatvor, a u nebo ne može ući, jer je zao, kriv, nepravedan.

Tijelo umire fizičkim uzrocima, duša duhovno-duševnim

Čovjek je duša i tijelo. Duša očekuje život na nebu, a tijelo na Zemlji. Biblija nas informira da je Bog u početku stvorio nebo i Zemlju. Zemlja dakle, nije čovjekovo konačno boravište, nego život na razini duše i duha. Na Zemlji živi tijelo i čovjek u tijelu, na nebu živi duša i čovjek u duši. Dok tjelesni život čovjek gubi kad umre tijelo, dotle duševni kad umre duša. Tijelo umire fizičkim uzrocima, duša duhovno-duševnim. To su dvije faze čovjekova života prije nego se nastani u vječnom životu, tamo gdje je Isus i Trojstveni, Bog.

Postoje duševne bolnice, a nazivamo ih čistilište

Čovjek najprije živi na Zemlji i taj je život ugrožen psihofizičkim bolestima i prijetnjom smrti. Iza fizičke smrti čovjek živi duševnim životom i tamo mu prijete grijesi, zlo, krivnje, nepravde koje je činio na Zemlji i prenio u nebo. Kao što postoje bolnice za tjelesne bolesti, tako postoje duševne bolnice, a nazivamo ih čistilište. No, kao što na Zemlji tjelesna smrt zauvijek odnosi čovjeka sa Zemlje i on se tu više ne može vratiti, tako i smrt duše, zlo i grijeh, zauvijek može odnijeti čovjeka iz neba i ta se smrt zove pakao.

Kraj svega ljudi umiru tjelesno i umiru duhovno, jer ne mogu ne griješiti…

Odande nema povratka. Obje smrti su egzistencijalne i užasne rane čovjekova života. Čovjek sve čini da preživi tjelesnu smrt, sve su ljudi činili da moralnim i religioznim praksama prežive duhovnu smrt, ali je to uzaludan posao. Kraj svega ljudi umiru tjelesno i umiru duhovno, jer ne mogu ne griješiti. Zdravlje, lijek i liječnik je samo Bog, odnosno Božji Sin, koga je Bog poslao da uništi smrt i osigura život. Isus Krist je dakle poslan za sve ljude svih epoha i nacija. Zato ga nitko ne smije zadržavati samo za sebe, nego svima predati tu jedinu radosnu vijest, koja je sposobna izliječiti sve rane života.

Iz knjige „Svestrana izranjenost čovjeka“ autora Tomislava Ivančića. 

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Izdavač: Teovizija

Druge naslove dr. prof. Tomislava Ivančića potražite na web-shopu naše Biblioteke Figulus.

Za Book.hr priredila M. V., odabrala A. P.

Podržite naš rad