Kršćanska amaterska poezija

IVAN DRAGIČEVIĆ

NA GORI TABOR Bit ću s Ocem svojim jedno Njegovo Lice sunce je razigrano, sjaj zvijezda, na njemu se presijavahu oči nebeskog safira, izgleda višeg stasa, proslavljen se uvećava, uzdignuta Lica, nasmijan, s Ocem razgovara!

Foto: Dmitry Rozental, Shutterstock (Pogled s Tabora na dolinu Jezreel)

 NA GORI TABOR (1/3)

Put na goru Tabor

Tko ne vidje tu vedru ožujsku zoru
on ne pozna dar probuđene prirode
u proljeće kada postaje djevičansko
najljepše, djetinje, nevino u prizoru

Bit ću jedno s Ocem svojim, Isus reče
budite sa Mnom, htjedoh, jer vas ljubim
na Taboru je rosna trava meka i cvjetovi
koji se jutru otvaraju kao novorođenče

Miris zraka, umivenog rosom u miru noći,
izgubio je sav prašnjavi zadah zasićenosti
sve do stare utvrde za sastanak na Vrhu
na sastanak s Ocem žurno treba doći

Oh, moj Gospodine! Uspinju se visinama,
od kuda oko kruži širokim prostranstvima
do daljina prema plavetnim valovima Neba
za vedra dana vidi se kao posred dlana

Genezaretsko jezero kao komadić neba
sišlo je svo i utopilo se u pogledu zelenila
kao modri tirkiz s ovalnim smaragdima
koji se igra, prelijeva i zrcali u kapima

U osmijehu tek rođenog ranog svitanja
tri učenika zadrjemahu dok ptice se bude
uz šuštanje krila izgovaraju prvi „ćip-ćip“
kao uvod u pjev čavrljanja čitavog dana

Sva svjetlost nebeska u sjaju Svemira
obasjava Ga po odsjaju Njegova svjetla
Lice Mu zasja zrakama nebeskog sunca
i Tabor preobrazi zrakama Božjeg mira.

 NA GORI TABOR (2/3)

Pogled s gore Tabor

Na jezeru lađe mašu raširenim jedrima
lagano nagnute prema plavetnim valovima
sabrane u igri valova na laganom vjetru
nabiru se i klize sa živošću galebova

Tako dražesno poput snježno bijelog leta
vodomara što klizi valom za svojim plijenom
iz modrog prostranstva izlazi žila plavetnila
tu voda je tamna u sjenu stabala se slila

Jordan izgleda kao ravan potez kistom
zelene ravnice rasute su sa obje strane
glavne ceste žute su crte usred ucrtane
iza plodne ravnice smeđi trag sela stane

Vidi se raslinje razno, rasuto raznih boja
kako se smiješi krasnom suncu koje sija
tu diše ožujak, proljeće u svoj prostranosti
tu raste žito zeleno, gusto po darežljivosti

Lelujaju žitna polja, klate se zeleno more
obilje latica klati se mirisom ranih voćaka
talože se poput bijelih i rumenih oblačića
na malo cvjetno more skupljeno oko vode

Tu su ocvale cvjetne livade bujnoga sijena
žmirkaju, a ovce pasu poput hrpica snijega
nabacane amo-tamo po zelenim pašnjacima
u blizini brda, na niskim malim brežuljcima…

Vrh Tabora sjaji kao veličanstvo Lica i Tijela
jednak sjajnosti haljine koja je crveno-tamna
pretvara se u čas, u odsjaj bisera i dijamanta
nematerijalna tkanina ističe se bojama zlata

Njegovo Lice sunce je razigrano, sjaj zvijezda,
na njemu se presijavahu oči nebeskog safira
izgleda višeg stasa, proslavljen se uvećava
uzdignuta Lica, nasmijan, s Ocem razgovara!

 NA GORI TABOR (3/3)

Isus na gori Tabor

Dok stoji, kao da izlazi sav sjaj iz Njega,
kao da se sa svjetlošću Neba pomiješao,
visoravan planine postade fosforescentna
a Isus usredotočen Gore, u slavi je Neba

Obasjan žarkom svjetlošću svemiru,
riječju neopisivo, stoji kao na nogama
uzdignut iznad zemlje nad zelene livade
između zelenila svjetlost kao da isparava

Na tom mjestu svjetlo čini da se uzdiže
kao da je sve živo, da bi se oko prevarilo
zelenilo trave nestaje pod slavnim stopama
svjetlo treperi, leluja, kao usijane boje dana

Isus stajaše nasmijan Licem prema Nebu
sred viđenja koje ga uzdiže začuje: „Učitelju“
uz osmjeh okreće pogled i uputi prema Petru
a on će „Dobro je ovdje biti s Tobom učitelju!

S Tobom, Mojsijem i Ilijom, mogu vam služiti,
Isus gleda Petra Ivana i Jakova, te se nasmije
pogledom koji ih grli s ljubavlju i ulijeva snagu,
Ilija i Mojsije pogledaju apostole, braću dragu!

Isusove oči sijevnu zrakama što prodiru u srce
apostoli zašute, i ne usudiše se što drugo reći
u strahu, izgledaše malo sneni kao omamljeni
kao da su iza zavjese u magli oblaka skriveni

Zavjesa ih je ovila, odijelila Trojicu proslavljenih
jedan jak i skladan glas zatreperi i prostor ispuni,
trojica apostola padnu licem k travi kao pokošeni:
Slušajte Ga, u Njemu je milina, Sin je moj ljubljeni.
Ivan Dragičević

Za Book.hr priredila M. V., odabrala A. P.

PREPORUKA! Knjiga Beskrajno je Božje milosrđe – razmatranja Križnog puta i Svete krunice s duhovnikom sv. sestre Faustine, autor bl. Mihael Sopoćko. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete kupiti ovdje.

 

Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.

Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.

 

 Želim donirati mjesečnu ‘timarinu’:

Želim donirati godišnju ‘timarinu’

Podržite naš rad

 

Ako Vam se svidio ovaj članak, podržite nas donacijom! Jednostavno je – samo skenirate kod.

 

Želim donirati 1 EURO:

 

Želim donirati 5 EURA:

 

Želim donirati 10 EURA :

 

 

Na taj način omogućujete nam da nastavimo s radom.

 

Hvala!

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh