Budući da su stvoreni zajedno, Bog hoće da muž i žena budu jedno za drugo. Božja nam Riječ o tome govori na raznim mjestima svetih knjiga: »Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on« (Post 2, 18).
Nijedna životinja ne može biti takav »drug« čovjeku. Žena koju Bog »oblikuje« od rebra izvađena iz muškarca i koju dovodi k muškarcu izaziva u njemu poklik divljenja, usklik ljubavi i zajedništva: »Gle, evo kosti od mojih kostiju, i mesa od mojega mesa«(Post 2, 23).
Muškarac otkriva ženu kao drugo »ja« iste ljudskosti. Muž i žena načinjeni su »jedno za drugo«: ne tako kao da bi ih Bog načinio »napola« ili »nepotpune«; stvorio ih je za osobno zajedništvo u kojem jedno može biti »pomoć« drugome, jer su u isti mah kao osobe jednaki (»kost od mojih kostiju«), a kao muško i žensko uzajamno se dopunjuju. U ženidbi ih Bog ujedinjuje tako da, tvoreći »jedno tijelo« (Post 2, 24), mogu predavati ljudski život: »Plodite se i množite i napunite zemlju« (Post 1, 28). Prenoseći na svoje potomke ljudski život, muž i žena kao supruzi i roditelji na jedinstven način surađuju u Stvoriteljevu djelu.
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 371-372
Foto: ccpixx photography; Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
