Približilo se vrijeme Krizme. Svećenik odlučio malo ispitivati djecu da vidi koliko su naučili, ako bi kojem od njih biskup postavio pitanje.
„E djeco, recite mi šta je za vas Krizma”
Upita uvjeren da ih je dobro poučio.
Svi digli ruke.
Svećenik odabra jednog od dječaka.
„Ajde reci nam”, pomilova dječaka po glavi
A on nekako sav zabrinut izusti:
„Trošak, moj fratre, veliki trošak”
Svećenik stade, ne zna bil’ se smij’o ili plak’o
A dječak će ponovo:
„Kad je, i ćaća kaže.”

———–

Ne želim odrasti
Neću nikada
Više od svega mi se sviđa biti dijete
Ili djetetom postati

Ako mi olujni vjetrovi zaprijete
Kažu da će me odnijeti, ne bojim se
Oluje ne nose dijete

Ako mi korake uspore kamenčići na putu, a koraci nesigurni i slabi
Poigrat ću se njima
Napraviti kulu, tamo gdje se skrivaju princeze
Pa ako me i takne samoća
Znam da život nije bajka
Naučit ću ga
Zaplesat ću
Zapjevati
Zaplakati
Možda se i naljutim al neću dati srcu gorčine
Ona sve pokvari

Ako kažu da je život čekanje, borba
Povjerovat ću im
Ali to za djecu nije
Sanjat ću o Ljubavi, o radosti
Snovi se djetinji uvijek ostvare

Dijete zauvijek ostaje dijete
I kada se smežuraju ruke
Pojave bore, osijede kose
Djetinja srca nikad ne ostare
Ta čudesna bića djetinje duše
Mnoga oćutih
Od njih naučih

Dopustiti neću nikome
Da plam u oku ugasi
Žar koji Ljubav nosi
Suosjećam i nikome se pravdati neću
Što se ganem i zaplačem lako
Što srce gori i nikako da izgori
Čežnjom koja potiče srce da ide dalje
Kako drugačije da saznam šta je Ljubav
A šta nije
A šta tek život
Igra li je doktora
Svatko drugome recepte piše
Djeci najviše

Zalud im vrijeme
Za djetinje srce lijeka nema
Tako je od pamtivijeka
Tako će i ostati
Jedna priča
Jedna Istina
I Stvoritelj svega odluči
Djetetom postati
I ostati

Nježnost, Ljepota, Ljubav
U djetinjem srcu se krije
U njemu Bog stanuje
Živi

Book.hr

Foto: StockSnap; Pixabay