Kršćanska amaterska poezija

MARINA

I iz provalije se može ugledati Svjetlo i uhvatiti pruženu ruku Pružit ćemo ruku i nećemo muku dati da zavlada, tamo gdje iz pepela se rađa Nada da svi smo sestre i braća

Bit će u redu…
Jednoga dana sve će biti u redu
Kad popusti brana u snovima
Kad se sruše zidovi i krovovi
Sagrađeni na pijesku
Kad ostanemo sami i dopustimo
Djetinjem smiješku da pokuca na vrata
Kad pogledamo u oči brata
Što do nas sjedi sam
Sve će biti u redu tada
Pružit ćemo ruku
i nećemo muku dati da zavlada, tamo
Gdje iz pepela se rađa Nada
Da svi smo sestre i braća

Sve će biti u redu
ljudi su samo ljudi
Sa maskama i bez njih
Očaj je samo privid
Na očima mrena
I iz provalije se može ugledati Svjetlo i
Uhvatiti pruženu ruku
Kad se mirno hoda, može se i po vodi
Sve će biti u redu jer tako treba biti
Kad se povežu svi konci
Sve popucale niti
Kad se sve posloži
Sakupe razbacane stvari
Kad istina obasja sve, nestaju laži
Kad Sunce obasja Zemlju dok u svemiru leti
I Ljubav sažeže i posljednji damar što se protiv Boga diže
Sve će tada biti u redu
Još u početku osuđeno je sve što gmiže

Marina

Book.hr

Foto: Jacob_09; Shutterstock

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh