Iz istog izvora su voda i zrak
sunce što na nebu sja
kišne kapi
tihog buđenja jutarnji zvuci
boja oka
i ovi moji prsti na ruci

iz istog izvora ljepota
misli koje miluju dušu
tijelo stvoreno na jednu Sliku
život je dar
nakon noći sjajna zora
ništa je ako se zbog Ljubavi ne živi
ako se živjeti mora

i kad riječi na tamjan zamirišu
nisam to ja
niti ti
odnekud izdaleka
iz najdublje dubine
skrivene tek vremenom
očuvane
vječnim plamenom
za Vrijeme
znamenovane jednim znamenom
“Šta hoćeš da ti učinim?”
“Ustani”
“Ozdravi”
“Očisti se”
“Po vodi mi dođi”

Svi smo mi umjetnici u duši
što skrivaju ljepotu iza oka
što ih život na krilima nosi
ponekad guši
okovani lancima obzira
gacajući u svojim i tuđim plićacima
kao prosjaci ponekad
koji pored puta prose
putnici što umjesto križa
na ramenima pune torbe
zabluda nose

A za Slobodu stvoreni
iz jednog Srca
u jedno spojeni
Srcem da Suncem
sve što dirne sjaji

Od svega ljepšeg što nam je Bog dao
Dao nam srce koje vidi
Zato idi
idi kud te noge Putem nose
Kroz zvjezdane noći i jutarnje rose
Svima pokaži kako se život poštuje
I da ti od Boga nema nitko draži
Ako treba ići od zemlje sve do neba
Putevima prašnjavim, trnovitim
Ili ostati ako treba
Gdje god da jesi srce svoje sadi
Od njega ti dolazi i radost i tuga
Od njeg’ ti nema većeg prijatelja, brata, ni druga
Idi, al’ sa sobom srce svoje nosi
U njemu se nalazi sve što ti zatreba
Mirno ploveć’ ka ušću sa Izvora

al’ osim svega što se zbiva
nema nam radosti veće
Biti kapljica beskrajnog mora Milosrđa
za kišu kao i za sunce
na ovoj međi
između vječnog
i ovog trenutka
zahvaliti

Marina

Book.hr

Foto: Andre Benz; Unsplash