Svjedočanstva

PREDIVNO SVJEDOČANSTVO O PRONALASKU LJUBAVI

Marija svjedoči: „Molila sam se svetom Josipu za muža i dao mi ga je – zamislite, zove se Josip“ „Bila sam konkretna, molila sam se sv. Josipu za muža i dao mi ga je, zamislite zove se Josip. Ovim svjedočanstvom želim poručiti svim mladim ljudima da svoju potragu za mužem prepuste Bogu jer jedino će tako pronaći istinsku ljubav u braku…“

Marija svjedoči: „Molila sam se svetom Josipu za muža i dao mi ga je – zamislite, zove se Josip“

U današnje su vrijeme brak i obitelj posebno ugroženi. Sve je više disfunkcionalnih obitelji, sve je više razvoda, preljuba, svađa… Obitelj zaboravlja na Boga i zato ostaje nezaštićena. Upravo zato donosimo vam svjedočanstvo koje govori o ljubavi, Bogom danoj ljubavi između dvoje mladih: Josipa i Marije. Neka vam ovo svjedočanstvo bude vodilja – i vama koji ste u potrazi, ali i vama koji ste u braku.


Zovem se Marija. Na samom početku ovog svjedočanstva želim se predstaviti jer će ime Marija i sveti Josip odigrati veliku ulogu u mom životu i pronalasku muža.

Cijeli svoj život sanjala sam o obitelji, mužu, djeci… Bili su to snovi jedne djevojčice koji su se odrastanjem nekako počeli rušiti. Prve ljubavi, izlasci, potraga za „pravim” bili su dio moga odrastanja. Odlaskom na fakultet počele su i prve ozbiljnije ljubavi. Svaki put kad sam pronašla „pravog” počela su preispitivanja je li on onaj pravi. I svaki je put nastupilo razočaranje. Moje veze nisu trajale dugo. Oko mene su se uvijek „motali” frajeri koju su samo tražili svoje zadovoljstvo.

„Sve što sam zamolila iz srca, Bog mi je uslišio“

Sve to dovelo je do podizanja zida, ogromnog zida koji nitko nije mogao preskočiti. Stalno sam se pitala pa gdje je onaj kojega je Bog namijenio za mene, zašto ga ne mogu pronaći, što to radim krivo? Uz sve te zidove koje sam podigla oko svoga srca Bog je pronašao put do mene. Dogodio se susret sa živim Bogom. Od tada se moj život drastično mijenja. Odlazila sam na duhovne obnove, počela ići na svetu misu, moliti se… Moj život je dobio smisao, Bog je u meni oživio sve ono što je zaspalo, izliječio svaku moju ranu. Bilo je to moje novo rođenje, rođenje u Duhu. Bilo je neopisivo hoditi s Bogom. Svoj život više nisam mogla zamisliti bez Njega, bez Njegove ljubavi, milosti. Sve što sam zamolila iz srca, Bog mi je uslišio. Završila sam fakultet, dobila posao i sve s molitvom na usnama. Sve je izgledalo odlično. No, nešto me je jako mučilo. Pitala sam se, gdje je muž kojega je Bog za mene odredio? Gdje se skrio, zašto ga ne vidim, zašto ga ne upoznam?

Skoro su sve moje prijateljice bile udane, imale djecu, živjele su obiteljskim životom – a ja, ja sam bila sama. Prijateljice su me stalno pitale: „Pa Marija, što se događa, zar nitko ne može osvojiti tvoje srce, zašto si tako izbirljiva?” Moram priznati da su me mučila ta pitanja, nije bilo lako odgovoriti na njih. Moj uzor obiteljskoga života bili su Marija i sveti Josip.

„Bože, ako on nije za mene, molim te udalji ga od mene na bilo koji način”

Stalno sam razmišljala kako želim obitelj po uzoru na Svetu obitelj. Ostalo je na tome. Nakon obraćenja jedino što sam istinski htjela jest da i moj muž/dečko bude vjernik. Nisam mogla zamisliti zajednički život s osobom koja ne vjeruje u Isusa. Nakon nekog vremena, pronašla sam dečka i pomislila: „Evo ga, to je sigurno to”. Bili smo u vezi par mjeseci no cijelo sam vrijeme osjećala da zapravo to nije to. Počela sam se preispitivati. Duboko u sebi znala sam da to nije ona osoba za koju ću se udati. Počela sam se moliti Bogu da mi pokaže što mi je činiti. Moja je molitva bila jako jednostavna, rekla sam: „Bože, ako on nije za mene, molim te udalji ga od mene na bilo koji način.” Nakon samo par dana, udaljili smo se i prekinuli vezu. Opet sam ostala sama. Sjećam se da sam bila i tužna i sretna; osjetila sam da mi je Bog pokazao da on nije za mene, ali što mi je sada činiti? Morala sam opet sve ispočetka. Sa svim tim osjećajima i pitanjima, borila sama sa sobom i s Bogom. Nitko osim Njega nije znao koliko zapravo želim dom, djecu i obitelj. A to nikako nije dolazilo.

Sestra, koja nije znala o čemu ja toliko razmišljam, u jednom mi je razgovoru rekla da je sanjala mog muža. „Imao je plave oči i bio je lud za tobom”, rekla je. Na tu njezinu rečenicu ja sam se rasplakala. Osjetila sam da mi Bog govori da se ne brinem i da ima plan za moj život. Ispričala sam sestri što se događa duboku u meni, što me zapravo muči. Samo mi je rekla: „Marija, moli za muža”. Odgovorila sam da je to rješenje. „Ok, počinjem moliti“ – rekla sam.

„Sjećaš li se ti onoga sna? Mislim da je to on…”

Izabrala sam devetnicu svetom Josipu. Bila sam konkretna. U najiskrenijoj molitvi moga srca doslovno sam svetom Josipu rekla da ću moliti godinu dana za muža. U razdoblju dok sam molila za muža, u mom su se životu pojavljivali dečki koji su htjeli biti u vezi sa mnom. Ono što sam naučila je da Bogu predam svaku situaciju, pa tako i kavu s potencijalnim mužem. Kada bi mi se netko pokušao približiti, Bog mi je progovorio i osjetila sam da to nije to. Tako sam jednom otišla u Zagreb u posjet sestri. Dok sam bila ondje, sestra mi je rekla da se održava karizmatski seminar i odlučile smo otići. Na seminaru je, kao i uvijek, bilo predivno. Pogled mi je stalno „bježao“ na jednog dečka koji je svirao u tom bendu. Slavio je Boga! Sjedila sam na stolici i upijala svaku riječ. Nikome ništa nisam govorila. Nakon nekoliko dana u Zagrebu, trebala sam se vratiti kući, no tada je uslijedio šok. Nekoliko sati prije polaska, taj se dečko pojavio na vratima stana moje sestre. Otvorila sam i pružila mu ruku. Rekao je: „Ja sam Josip.” Prvo što mi je prošlo kroz glavu, bila je pomisao na moju molitvu i svetog Josipa. Doslovno sam rekla svetom Josipu: „Je l’ ti mene zezaš?“

Bio je to naš prvi susret oči u oči. Neka predivna toplina me obuzela, riječima neopisiva. Kao da ga poznajem već jako dugo. Kada je otišao sestra mi je rekla: „Sjećaš li se ti onoga sna?  Mislim da je to on.” Nisam znala što bih rekla. Nastavila sam se moliti svetom Josipu. Molila sam se da mi pokaže je li to on. Počeli smo se dopisivati i bolje upoznavati. Nakon mjesec dana upoznavanja, postali smo cura i dečko. Nakon toga, otišla sam u crkvu, platila misu svetom Josipu i zahvalila mu što mi je izmolio predivnog dečka koji mi je točno nakon godinu dana veze postao muž. Prepoznala sam u Duhu da je on dar od Boga koji mi je izmolio najbolji muž, i to onaj Blažene Djevice Marije – sveti Josip.

Ovim svjedočanstvom želim poručiti svim mladim ljudima da svoju potragu za mužem prepuste Bogu jer će jedino tako pronaći istinsku ljubav u braku.

Autorica: Marija Berić

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh