Čitamo knjigu

UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Ljudi su više voljeli odbaciti istinu nego se ponizno promijeniti Tim primjerima o udovici iz Sarfate i Naamanu Isus je dopro do Nazarećana. I upravo je o tome i riječ – da riječ Božja raskrinka moju nevjeru i da me izliječi

Foto: Shutterstock 

Govorahu: ‘Nije li ovo sin Josipov?’“ (Lk 4, 22)

Slušači ipak nisu slušali sadržaj objave, nego su pozorno slušali melodioznost riječi ispunjenih božanskom ljubavlju. Osim toga, više su razmišljali o tome tko je Isus – u njemu su vidjeli samo Josipova sina i nikog drugog. To je iznimno površno shvaćanje. Mi isto tako možemo slično zabludjeti ako se uhvatimo sentimentalnosti, afekcije i književnog tumačenja riječi Božje. Biblija nas ne treba samo dirnuti ili informirati o nečem što se dogodilo u prapovijesti – ona nas može spasiti danas, sada! Mora mijenjati ljudske živote svakog dana.

„A on im reče: ‘Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.’ I nastavi: ‘Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.’“ (Lk 4, 23 – 27)

Prihvatiti istinu o svojoj nevjeri

Isus nije bezrazložno naveo te dvije pripovijesti. U objema je bila riječ o onom što će on sam za koji trenutak proživjeti – o odbacivanju riječi Božje. Ljudi su više voljeli odbaciti istinu nego se ponizno promijeniti. Tim primjerima o udovici iz Sarfate i Naamanu Isus je dopro do Nazarećana. I upravo je o tome i riječ – da riječ Božja raskrinka moju nevjeru i da me izliječi.

Mi, jednako kao i ti Nazarećani, ne želimo prihvatiti istinu o svojoj nevjeri, volimo se zanositi uvjerenjem da smo u dobroj duhovnoj kondiciji. To bijaše prvo čitanje predodređeno za sumještane. I mi bismo pri prvom susretu s Biblijom morali upravo to zamijetiti – zamijetiti kad odbacujemo milost iz svojih života, kad izbacujemo Isusa iz svojih srca, kad podižemo zid pred Božjim posredovanjem, do kojeg dolazi radi našeg spasenja. Ne shvatimo li tu prvu pouku, daljnjih neće ni biti.

Iz knjige „Valovi milosti“ autorâ Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

L. M.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh