Foto: Shutterstock

Primjer iz prakse

Dolazi žena srednjih godina na liječnički pregled zbog dugotrajnoga kašlja. Predvečer povremeno ima blago povišenu temperaturu. Kašlje već dugo. Blijeda je, umorna, iscrpljena… Vidim da ju trebam shvatiti ozbiljno.

Potrebno je znati važne podatke pa je stoga pitam ima li u obitelji kakvih teških bolesti. Odgovara mi niječno. Pitam jesu li joj živi roditelji. „Jesu“, kaže, „ali su u oboje u krevetu“. Nastavlja da joj otac ima amputiranu nogu zbog teške šećerne bolesti. Majka joj je nedavno operirana zbog zloćudnoga tumora na maternici i voze je u Zagreb na zračenje. Brat koji živi u istom domaćinstvu ima tešku astmu i svakodnevno upotrebljava lijek u spreju (pumpici) radi lakšega disanja. Njegov 20-godišnji sin ima padavicu…

No nitko u obitelji „nije teže bolestan…“, kaže.

Trebam podatke o njezinoj bolesti: Ne zna mi reći točno koliko je dugo bolesna. Ne zna kašlje li suho – podražajno ili vlažno – iskašljavajući ispljuvak. Kaže da ima povišenu temperaturu, ali ju nije mjerila. Ponekad protiv kašlja uzima „bijele, okrugle tablete“. Ne zna mi reći koliko puta tjedno ili mjesečno ima povišenu temperaturu. Dok se svlačila da joj poslušam pluća, kaže da je prije dva dana bila na snimanju pluća. Tražim nalaz, no veli da ga je pospremila u noćni ormarić u svojoj spavaćoj sobi. Pitam ju za rendgensku snimku pluća. Kaže da joj je u automobilu na stražnjem sjedalu, na udaljenom parkiralištu…

Nekad

Prije nekoliko desetljeća gospodin liječnik je sâm vodio brigu o zdravlju svojega bolesnika. Mogao mu se posvetiti koliko je trebalo, bio je njegov savjetnik i pratitelj u bolesti, gotovo poput ispovjednika, ali za probleme tijela i psihe. Takvo je razdoblje, na žalost, minulo.

Danas

Danas se traži partnerstvo između bolesnika i liječnika. Obojica su ravnopravni, bolesnik je sve više sâm odgovoran za svoje zdravlje, osobito što se tiče zdravoga načina života (to se odnosi na navike prehrane, uzimanja alkohola, pušenja cigareta, fizičke aktivnosti, održavanja normalne tjelesne težine, pridržavanja liječničkih uputa i uzimanja lijekova). Liječnik je danas omeđen na deset minuta koje može pri pregledu posvetiti svome bolesniku. U tih deset minuta uračunat je pregled, postavljanje dijagnoze, odluka o liječenju i kuckanje po tipkovnici računala.

Bolesnici!

Bolesnici, ako želite maksimalno i ozbiljno iskoristiti svojih deset minuta u ambulanti, morate doći spremni. To znači sljedeće:

Zapišite zbog čega idete k liječniku, od kada ste bolesni, kakve ste znakove (simptome) bolesti opazili: bol i njegova lokacija, kvaliteta boli: probadanje, povremena ili dugotrajna bol, oštra ili tupa bol, bol po danu ili po noći, bol u mirovanju ili nakon napora; povišena temperatura, kašalj, otežano disanje, promuklost, glavobolja, otekline zglobova ili limfnih žlijezda, apetit, mučnina, povraćanje, podrigivanje, žgaravica, vrtoglavica, nesvjestica, iscjedak iz uha, nosa, dojke, rodnice, muškog spolovila; promjene na koži: boja kože, osip, svrbež, žutica, požutjele bjeloočnice, krvni podljevi na koži, madeži koji mijenjaju oblik i boju, učestalost stolice, boja stolice: smeđa, vrlo svjetla poput gline, a primjesama crvene krvi, crna poput katrana. Imate li hemoroide ili učestale vjetrove? Jesu li vam očne jabučice ispupčene i pojačano sjajne, imate li kod gutanja osjećaj čvora u grlu. Učestalost mokrenja. (…)

Cjeloviti tekst možete pročitati u novom broju Booka (za svibanj 2019.)

Autorica: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.