U Psalmu 34 stoji jedan zanimljiv savjet: „Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin.“ Pitate se zašto stoji baš glagol „kušati“, kao da je riječ o hrani? Upravo zato jer Gospodin želi da nam on bude poput hrane: naša svagdašnja potreba.

Svaki put kad dođem u trgovinu, ugledam neki novi artikl na policama. Mahom su to prehrambeni proizvodi na čijoj je deklaraciji posebno istaknuto da sadrže smanjen udio masti, soli ili šećera. Ali, naravno, ima i onih na kojima stoji da ne sadrže umjetna bojila, aditive ili pak konzervanse. Reklo bi se, idealna poruka za one koji paze na zdrav način života. Kupac lako stekne dojam da će korištenjem takvih proizvoda unaprijediti zdravlje ili, u najmanju ruku, izbjeći štetu za organizam. No, kad se malo bolje pogleda tekst ispisan sitnim slovima, lako se uoči da takva namirnica nerijetko sadrži štetne umjetne zaslađivače ili pojačivače okusa koji zamjenjuju šećer, odnosno sol. Međutim takvi se proizvodi svejedno sve više prodaju, a razlog je upravo taj – što se sve više konzumiraju.

Dok sam jednom prigodom razmišljao o sve većem broju takvih namirnica, shvatio sam da sve više nas kršćana zapravo postaje „light kršćani“. S jedne strane tražimo duhovni sadržaj, a s druge želimo da on bude light. Volimo otići u crkvu, ali ne želimo žestoku homiliju. Drago nam je čuti riječi o Božjoj ljubavi i milosrđu, ali nije nam drago kad moramo znati što Bog traži od nas. Uživamo slušati o Božjoj dobroti, ali ne i o našoj grešnoj naravi. Volimo zamišljati kako izgleda raj, ali ne želimo ni pomisliti na pakao. Kao što u trgovini tražimo light verziju kojeg proizvoda, isto tako u crkvi tražimo light verziju duhovnosti.

U Psalmu 34 stoji jedan zanimljiv savjet: „Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin.“ Pitate se zašto stoji baš glagol „kušati“, kao da je riječ o hrani? Upravo zato jer Gospodin želi da nam on bude poput hrane: naša svagdašnja potreba. Kao što hranom održavamo tijelo, da tako njime održavamo naš duhovni život. Ali kako ćemo Gospodina kušati ako tražimo samo light verziju duhovnosti? Tad se obično žalimo da u crkvi nismo ništa posebno doživjeli ili osjetili. Mislim da se to događa upravo zato jer izbjegavamo puni okus. A Gospodin nas upravo želi uvesti u puninu istine i ljubavi, a time i radosti.

Iz dana u dan primjećujem sve više sličnosti između nas kao kupaca i nas kao vjernika. Kao što u našim modernim „hramovima“, tj. trgovinskim centrima biramo proizvode, tako nerijetko postupamo i u Božjem hramu – crkvi.  Uzimamo od Božje riječi samo ono što nam se sviđa, pazeći da ne uzmemo ono što ne želimo čuti.

Upitajmo se želimo li biti kršćani koji će kušati i vidjeti kako je Gospodin dobar ili samo deklarirani, poput deklaracije na proizvodima…

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.