Foto: xegxef – Pixabay

Vi ste upoznali kršćanstvo zahvaljujući tekstovima sv. Ivana od Križa. On se povezuje s idejom o „tamnoj noći duše“. O čemu se zapravo radi?

s. Bogna: Uistinu, sv. Ivan od Križa naziva se „učiteljem tamne noći“, ali taj naziv ne odaje dokraja sadržaj njegova djela. Mnogo više je on učiteljem mističnog sjedinjenja s Bogom. I tek u kontekstu onoga što piše o ljubavi Božjoj možemo razumjeti riječi posvećene noći duhovnog čišćenja. To je otajstvo koje se ostvaruje u duši čovjeka dotaknuta Božjom ljubavlju, pa čak, kako piše sv. Ivan, ranjena tom ljubavlju. To je posljedica bolne čežnje za Bogom, kojega smo upoznali i kao „okusili“, ali kojega još ne možemo u punini zadobiti.

Drama nemoguće ljubavi

Zapravo, ta noć čak nije tamna, već je ona iskustvo bogatstva svjetla. Ljudska priroda ne može primiti obilno darovanje Boga, ne može podnijeti njegovu ljepotu, istinu i dobrotu i zbog toga, iako to zvuči paradoksalno, užasno trpi. Naspram Božjoj svetosti i ljepoti isto tako vidi svoju nesavršenost. I to ju razdire iznutra, jer zbog ljubavi želi biti jedno s Bogom, a u isto je vrijeme svjesna ponora između Boga i stvorenja. Duša u tom čišćenju također svjedoči i tobožnju neprisutnost Boga, jer se očituje da osjet, osjećaji pa čak i misli čovjeka ne mogu dosegnuti Božju bit. To je, zatim, i ekstreman doživljaj susreta Boga s ograničenom ljudskom dušom. To je drama nemoguće ljubavi. Nasreću, u toj tami i čišćenju, sam Bog postupno osposobljava dušu za nemoguće. Uzdiže ju k sebi i mijenja. Već smo govorili o pobožanstvenjenju. Upravo to se ostvaruje u bolnu procesu čišćenja.

Tamna noć -prejako djelovanje milosti

Osim toga to nije pričica o Bogu koji se s čovjekom igra skrivača. Jer Bog se uvijek daje čovjeku. Iskreno govoreći, uopće ne razumijem tu tvrdnju da Boga treba tražiti. Kako to tražiti? Pa Bog se ne skriva. Baš suprotno! Nije se mogao jasnije objaviti! Postao je jedan od nas. A mi smo zapravo toliko privezani na naš koncept o Bogu da ga ne uspijevamo prepoznati. Kada njegovo svjetlo konačno dopre do nas, vičemo: „Vidim tamu!“, jer naš pogled, naviknut na umjetne svjetiljke, ne može podnijeti njegovo svjetlo. Tamna noć rezultat je prejaka djelovanja milosti, a ne nedostatka te milosti. Sv. Pavao govori da smo osjetilna bića, odnosno, blisko nam je samo ono što možemo iskusiti pomoću osjetila. A Bog se izmiče osjetilima. Štoviše, ne možemo ga pojmiti ni svojim razumom. On je iznad svega toga.

(…)

Kada Bog mijenja način emitiranja znakova na duhovniji, osjećamo se izgubljenima. Ranije smo ga osjećali – sada ne. On je stalno blizu nas, ali želi nas naučiti boljemu načinu komunikacije s njime. I to je upravo bit iskustva noći tame. To je vrijeme prelaska iz staroga, poznatog načina komunikacije, u novi. Teško vrijeme.

Naučeni smo djelovati pomoću osjetila, intelekta, ali ne i duhovne intuicije i vjere. A vjera je jedini alat za susret s Bogom

Zašto nas Bog provodi kroz takva teška iskustva? Zato jer se želi s nama sjediniti. I temelji to i na našoj čežnji. Osjetilno poznavanje, pa čak i intelektualno, jest djelomično, veoma udaljeno od onoga kakav je Bog uistinu. Ako čeznemo za autentičnim iskustvom Boga, ono se mora ostvariti u dubini duha. A taj ljudski duh često je uspavan. (…)

Bez referentnih točaka prema kojima bi moglo odrediti napredak na putu. Bez luka i češnjaka. Ostaviti iza sebe stare običaje. Trebalo je iza sebe ostaviti luk da bi se mogli nasladiti nježne mane. Neosjećanje Božje prisutnosti u trenutku „tamne noći“ upravo je pitanje pokvarena okusa. Naviknuti na osjetilne utiske, moćne poput okusa luka, u početku ne možemo razumjeti suptilne pokrete duha. Potrebna je pustinja.

Iz knjige „Bog traži čovjeka” autorice časne sestre Bogne Młynarz, ZDCh. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A.; odabrala A. P.