Foto: Bobby Guidry; Pixabay

Ljepota ove raskošne zemlje svetom je autoru poslužila za usporedbu s njezinom ljepotom u Pjesmi nad pjesmama

Annaya je mala točka na zemljopisnoj karti Libanona, na području mitskog Babilona (arapski Jbeil), jednog od najstarijih gradova na svijetu, naseljenog još od 6. tisućljeća prije Krista. (…)

Izuzetne ljepote Libanona, bujna priroda, snijegom prekriveni vrhovi, visoko cijenjeni cedrovi, kristalno čiste vode i opojni mirisi, često se spominju u Bibliji i njima je prožeta Pjesma nad pjesmama. Veličanstvenost krajolika nadahnula je mnoge pjesnike, uključujući književnog genija Kahlila Gibrana, posvuda poznatog autora „Proroka”.

Libanon je sveta zemlja. Istočna liturgija rijetkom poetskom i melodijskom osjetljivošću uzvisuje neusporedivu ljepotu Majke Božje, Djevice Marije, uspoređujući je s libanonskim cedrovima. „Sittina Mariam”, odnosno „Naša Gospa Marija”, prava je Gospa zemlje i narod je instinktivno povezan s njezinim kultom. Štovanje Majke Božje, kćeri Istoka, plamti u srcu svakoga, pa i nekršćana.

Ova zemlja molitve i pobožnosti prirodni je zemljopisni produžetak Palestine, Isusove domovine

Ljepota ove raskošne zemlje svetom je autoru poslužila za usporedbu s njezinom ljepotom u Pjesmi nad pjesmama. Djevica je voljena nevjesta koja dolazi iz Libanona, bez ikakve mrlje, „Pođi sa mnom s Libana, nevjesto, pođi sa mnom s Libana” (Pj 4,7-8). To je nevina golubica koja izlazi iz vrletnih špilja ove prekrasne zemlje (Pj 2,14). To je „libanonski cedar”, čiji miris nadmašuje sve arome. U Lauretanskim litanijama, nakon zaziva: „Ružo otajstvena”, maroniti zapravo dodaju: „Cedre libanonski, moli za nas”. Njoj su posvećeni snježni vrhovi planina, Marija je čista i bezgrješna poput vrhova Hermona, koje je promatrala u daljini iz svoga Nazareta. Zemlja je prošarana svetištima podignutima u njezinu čast, koja su podigle sve kršćanske zajednice. U svakoj joj je crkvi posvećen barem jedan oltar, iako je naslovnik crkve neki drugi svetac: kako bi se izrazilo da je općinstvo svetih stvarnost neodvojiva od Krista i njegove Majke.

Pjesme u njezinu čast melodične su i sugestivne. Narod je štuje živopisnim naslovima „Naša Gospa od svjetla”, „Naša Gospa od darova” i naravno „Naša Gospa Libanonska”. Kuran je naziva „Najplemenitijom ženom u svemiru” jer joj u multireligijskom Libanonu svi odaju počast.

Foto: Hands off my tags! Michael Gaida; Pixabay

Apostol Pavao se u raznim prigodama zaustavljao u Libanonu

Ova zemlja molitve i pobožnosti prirodni je zemljopisni produžetak Palestine, Isusove domovine. (…)

Apostol Pavao se u raznim prigodama zaustavljao u Libanonu, a potkraj drugog stoljeća Tir je postao sjedištem kršćanskog biskupa. Djela apostolska (11,19) govore nam: „oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima“. (…)

Maroniti su najbrojnija kršćanska skupina u Libanonu, osobito dragi Apostolskoj Stolici zbog svoje vjernosti Rimskoj Crkvi, koju su uvijek branili čak i po cijenu krvi. Naziva se i Antiohijskom crkvom jer su maroniti ovisili o sirijskom patrijarhatu Antiohije, uspostavljenom u vrijeme apostola Petra. (…)

Život svetoga Šarbela Makhloufa prirodno je ucijepljen u ovu neprekinutu asketsku i anakoretsku tradiciju, vjerno je odražava i u izvjesnom smislu zaključuje. Zapravo, može ga se smatrati njezinim posljednjim slavnim predstavnikom.

Iz knjige „Ovdje sam da te izliječim! Šarbel, sveti prijatelj“ autorice Patrizije Cattaneo. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.