Koliko me bole te česte kritike, povlačenja, pa opet prigovaranja, pa udaljavanje, pa taj osjećaj da mu/joj nije uopće stalo

RAZMATRANJE I MOLITVA

Koliko me bole te česte kritike, povlačenja, pa opet prigovaranja, pa udaljavanje, pa taj osjećaj da mu/joj nije uopće stalo! Jer da mu/joj jest stalo, pa zar bi se tako ponašao/ponašala, zar bi vidio/vidjela samo loše, zar bi se povlačio/povlačila kada mu/joj pokušam na nešto ukazati, nešto pokazati, uskladiti neke stvari kako bi naš brak funkcionirao? Zašto to radi?! Zašto ne razumije? Možda sam u tim trenucima i grub/gruba, možda mi je ton glasa povišen, ali samo pokušavam objasniti što ne valja, što bismo trebali promijeniti, što nije dobro. Pa želim da naš brak funkcionira! Ali kao da ga/ju ne zanima, kao da je bitno samo njegovo/njezino.

Kako je moguće da osoba koja je dio mene nema pravo preda mnom izreći svoje mišljenje?!

Zašto ne može samo saslušati, barem to? Želim sada iskreno, detaljno i ponizno razmisliti, koliko često se ja uvrijedim kada on/ona na takav način pristupi meni i kada sa mnom tako razgovara. Koliko puta uopće ne želim saslušati što želi reći, već prije negoli je nešto izgovorio/izgovorila, prije nego što kaže svoju misao, ja već „znam“ što će reći i imam spreman odgovor, a možda uopće nije to htio/htjela reći? Koliko puta sam izgubio/izgubila živce, kontrolu, volju da uopće nastavimo komunikaciju? Koliko puta sam se povukao/povukla i onda u sebi satima, možda i danima razmišljao/razmišljala kako je u krivu, kako je moje ispravno, kako me uopće ne poštuje, ne voli, kako samo kritizira, kako mu/joj je očito jedina namjera da me kritizira? Koliko često me taj stav i razmišljanje ogorčilo, naljutilo, navelo na grijeh? Jesam li se barem nakon toga upitao/upitala, što mi je ustvari htio/htjela reći, kako je moguće da nemam volje niti saslušati; kako je moguće da osoba koja je dio mene nema pravo preda mnom izreći svoje mišljenje?!

A zar on/ona nema pravo biti povrijeđena, on/ona nema pravo izreći svoje mišljenje, zar nema i on/ona pravo na mene i zar mi se ne smije približiti?

Pa možda njegovo/njezino razmišljanje i jest krivo (iako je najčešće samo drugačije, a to znači da može nadopuniti moje i da ga mogu, barem iz čiste pristojnosti saslušati do kraja i u miru reagirati ako već ne mogu o njemu razmisliti). Pa zar isto to ne očekujem od supruga/supruge, zar mu/joj ne zamjeram upravo to? A gdje sam ja u svemu tome? Reći ću, ali ja sam povrijeđen/povrijeđena, on/ona je ovakav/ovakva, onakav/onakva, ponaša se ovako, govori ovo, ono? A zar on/ona nema pravo biti povrijeđena, on/ona nema pravo izreći svoje mišljenje, zar nema i on/ona pravo na mene i zar mi se ne smije približiti, jer u tim trenucima mi najčešće želi reći da me treba? Imam li ja sve pravo, je li moje uvijek ispravno, imam li ja opravdanje? Vjerujem li uistinu u to? Ukoliko vjerujem, onda sam zarobljen/zarobljena i predao/predala sam se laži i sebičnosti koja me uvjerila kako je moj suprug / moja supruga doslovno neprijatelj.

Gospodine, otvori mi oči srca da u svome supružniku gledam i vidim saveznika, prijatelja, osobu koja treba moje srce kako bi njegovo/njezino bilo ispunjeno, kako bi praznina koja ostaje nakon čestih strahova, padova, nesigurnosti bila ispunjena mojom poniznošću i dobrotom, tvojom pomoći, Kriste. Oslobodi me, Kriste!

Kratko izrecite osobnu molitvu koja vam je na srcu i u mislima…

POTICAJ/ODLUKA DANA

Odlučujem da ću u idućoj situaciji kada mi suprug/supruga želi nešto reći, pokušati svoj prijedlog izreći tako da ne pretpostavljam unaprijed što govori. Neću brzati dati odgovor tvrdeći da razumijem, da shvaćam, da sve kužim, i neću se uvrijediti. Ukoliko mi nije jasno, ukoliko nisam siguran/sigurna ili mislim da nisam siguran/sigurna što govori, saslušat ću ga/ju do kraja bez prekidanja i upitat ću što je mislio/mislila. Jedni od drugih često tražimo podršku, pomoć, razumijevanje, no zbog različitosti i podrazumijevanja shvatimo to kao napad i kritiku. Pokušaj saslušati do kraja, s iskrenom namjerom slušanja. Iznenadit ćeš se. Jer ako ne želiš barem pokušati, zašto bi onda tvoj suprug / tvoja supruga trebao/trebala shvaćati ono što ti imaš za reći?

SVAKODNEVNA MOLITVA

Molim te, Oče, da danas svojim zalaganjem i odlukama, te prvenstveno tvojom milošću i blagoslovom, naučim, spoznam i učinim ono što je potrebno i važno mom supružniku. Daj da ne očekujem da on bude savršen partner, već daj da ja to postanem i budem, shvaćajući da tako ispunjavam tvoju volju za svoj život i da jedino tako mogu dobiti ono što je meni potrebno. Pomozi mi da shvatim da na taj način skupljam nepropadljivo blago za Nebo. Neka, Oče, bude tvoja volja! U Isusovo te Ime molim i zazivam vodstvo i zaštitu Duha Svetoga na sebe i cijelu svoju obitelj! Hvala ti i slava! Amen.

MOLITVA ZA OBNOVU I ISCJELJENJE BRAK I OBITELJI

Donosimo molitvu po kojoj možeš, povremeno ili često, donositi pred Gospodina sebe, svoj brak, svoju djecu i moliti za obnovu i iscjeljenje.

Molitvu pisanu u ženskom rodu možeš pročitati ili preuzeti ovdje, a u muškom rodu ovdje.

– – – – – – – – – – – – – – –

*Ako želite molitvu i dnevni poticaj dobivati na svoju e-mail adresu, molimo vas da se prijavite ovdje.

*Više o snažnoj i jednostavnoj poruci „Ljubavi i poštovanja“ koja je spasila, ojačala i obnovila brojne brakove i veze saznajte ovdje.

– – – – – – – – – – – – – – –

Bitka za brak i obitelj! Mi smo odlučili boriti se, boriti se uz Gospodina za spas brakova, obitelji, generacija. Želiš li nam pomoći? Za detaljnije klikni ovdje, a ako ti je na srcu da nas podržiš donacijom i omogučiš nam daljnji rad, odaberi kod sa predefiniranim iznosom (10 EUR) ili skeniraj kod sa praznim iznosom i sam ga popuni (kako ti je na srcu 😊).

Book.hr