Foto: Trần Anh from Pixabay

U svim našim razgovorima o kategorijama i usklađivanju, moramo uzeti u obzir uloge koje mi igramo u zdravlju naših odnosa. Moramo se zapitati, posebno kad se radi o kategoriji prijatelja: „Kakav sam ja prijatelj?”

Postoje tri tipa prijatelja kakvima možemo biti. Možemo biti prijatelj kakvim bismo željeli biti, prijatelj kakvim drugi žele da budemo ili prijatelj kakvog Bog treba da budemo. Moram vas unaprijed upozoriti! To se troje ne podudara uvijek. Kao rezultat toga, moramo redovito procjenjivati gdje se nalazimo u odnosu i biti voljni procijeniti vlastite postupke. Sposobnost poštene i točne procjene vlastitih angažmana u odnosu važna je životna vještina. Ona određuje koliko će naše odluke biti mudre i hoćemo li mi ili ljudi s kojima smo u odnosima moći ispraviti ponašanje kako bismo imali potpune i ispunjavajuće interakcije. To je bit interpersonalne inteligencije.

Samoprocjena

(…)Često mislimo da je samoprocjena važnija u romantičnim vezama. Rekao bih da je ona neophodna u svim odnosima. Osoba u poslovnom odnosu treba se zapitati: Jesam li ja onaj suradnik kakvog tražim? Jesam li ja nadređeni kakvog zaposlenik traži?

„Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata”

(…)Ovo pravilo posebice vrijedi u prijateljstvima. Ponavljam, moramo se stalno pitati: Jesam li ja tip osobe koju bi i drugi tražili? Biblija to kaže na sljedeći način: „Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata” (Izr 18, 24). Samoprocjena je važna jer će tip osobe kakva ste biti pokazatelj vrste ljudi koje privlačite u svoj život.

Da se razumijemo, to ne znači da ćete u svoj život privući istu vrstu ljudi. Sebična osoba ne privlači uvijek sebičnu osobu u svoj život. No ako nesebična osoba ostane u odnosu sa sebičnom osobom, to može značiti da ona ima iznimno nisko samopoštovanje. Ili možda ima neku drugu osobinu koju će sebična osoba ili ispuniti ili zanemariti (što će, naravno, samo pojačati njezino nisko samopoštovanje). Vjerojatno postoji neka emocionalna nezdravost koja joj dopušta da bude u odnosu koji je nejednak i jednostran.

Isto tako, velikodušna osoba možda neće uvijek privući osobu koja je velikodušna. Međutim, kako bi ostala u odnosu s tom osobom, ona može imati neku drugu osobinu, neku drugu slomljenost koju nevelikodušna osoba popunjava ili ignorira. Opet, ovo je način na koji ona može ostati u odnosu u kojem nema reciprociteta.

Ljudi ostaju u nezdravim odnosima cijelo vrijeme. Čini se da je odnosna strana našeg života također dio u kojem možemo biti dobronamjerni, no u kojem najmanje koristimo svoj mozak. Ovdje je čin redovite samoprocjene od velike važnosti. On nam pomaže da vidimo gdje možemo ili ne možemo biti dar u životu druge osobe. A tu je zapravo stvar svrhe. Svrha je razlog nastanka ili postojanja neke stvari. Stvoreni smo za više od sebe.

Iz knjige „Interpersonalna inteligencija“ autorâ dr. Dhariusa Danielsa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.