Foto: Shutterstock

Moja frustriranost raste kako se bliži sedam sati navečer. Dok podgrijavam večeru u pećnici, jedva uspijevam zabaviti nestašna mališana i čekam muža, koji se je trebao vratiti kući do šest, a na čijem se telefonu javlja samo glasovna poruka.

Znam da se je najvjerojatnije zadržao na poslu ili zapeo u prometu, a njegov se je telefon ispraznio, kao i obično.

Svejedno se osjećam glupo dok sjedim i čekam. To je patetično, pomislila sam. Ako mu nije dovoljno stalo da dođe kući na vrijeme ili barem da mi se javi, onda ni meni nije stalo da ga čekam.

S tim mislima u glavi, uzela sam mališana i izišla van. Kasnije, kad sam se vratila doma, on je bio ondje i čekao. Bila sam u pravu. Mobitel mu se je popodne ispraznio, a šef ga je pozvao na sastanak baš dok je namjeravao otići. Mislim da je imao naporan dan i da se je veselio tomu da nas vidi dok je ulazio u kuću.

Ljubavni savjet bračnog para nakon šezdeset godina braka

„Ne bojte se biti onaj koji voli više”

Dok sam ležala u postelji te noći, još uvijek uvjerena da sam ispravno postupila što sam izišla iz kuće i pustila ga da nađe praznu kuću, pogodio me je citat na Pinterestu: „Ne bojte se biti onaj koji voli više”. Sa znatiželjom sam slijedila poveznicu citata i našla da je te riječi izrekla osamdesetogodišnja Anne Gaston. U razgovoru sa spisateljem Nateom Bagleyjem, koji je skupljao bračne savjete za svoju novu knjigu namijenjenu mladima, Anne i njezin muž odgovarali su na pitanje kakav bi ljubavni savjet mogli dati nakon šezdeset godina braka. Annin odgovor bio je ranjiv i ujedno hrabar te je snažno djelovao na Natea Bagleyja.

Čitajući sve to, i sama sam bila pod dojmom. A onda sam se osjetila pomalo posramljena, dok sam shvatila da su moji raniji postupci bili u potpunoj suprotnosti sa željom da se voli više.

Slobodniji i sretniji je onaj koji si dopušta da voli više

„Nažalost, većina nas vjeruje da je onaj kojemu je u braku manje stalo sretniji i slobodniji”

Umjesto da volim, ja sam reagirala iz straha – iz straha da sam ona koja čini više, čeka više, daje se više i voli više. Zašto? Zato što sam smatrala da biti takva osoba znači biti slab.

U svojem članku Bagley ističe da, nažalost, većina nas vjeruje da je onaj kojemu je u braku manje stalo sretniji i slobodniji. Ali nakon razgovara s Anne, snažno je uvjeren da je gledanje na ljubav kao na slabost kriva logika: „Voljeti nekoga više nego što on(a) voli vas nije glupo, niti ludo, niti budalasto. To je najhrabrija stvar koju možete učiniti u životu.” K tomu tvrdi da sloboda kojoj težimo nastupa tek kada dopustimo sebi da voljenu osobu volimo više: „Ljubav je pogonsko gorivo za brak”. „Prava ljubav daje se bez uvjeta ili očekivanja da bude uzvraćena.”

Ključ sretnog braka

Strpljenje…

To znači davanje bez jamstva da će se dobiti natrag. Shvaćam to. To znači čekati supružnika čak i kada kasni, jer ste uzbuđeni što ćete ga ponovo vidjeti. To znači davanje supružniku svojeg srca s vjerom da će se prema njemu odnositi s ljubavlju.

Nakon što sam prihvatila tu novu filozofiju, razgovarala sam s 95-godišnjim djedom svojeg muža, koji je bio sretno oženjen 75 godina. Kad sam ga upitala za ključ njegova sretna braka, odgovorio je: „Strpljenje. Kad me nije bilo dvije godine za vrijeme rata i kad je moja žena sama odgajala našu kćer, znam da joj nije uvijek bilo lako čekati me. Ali bila je strpljiva, hvala Bogu.”

Njegov odgovor, sličan onomu Anninomu, duboko me je dirnuo. Ako ga je njegova supruga mogla s ljubavlju čekati dvije godine, onda ja svakako mogu čekati svojeg muža jedan sat duže na kraju dana. I to trebam doživjeti kao prigodu da ga volim više i da on bude moj glavni prioritet. To nije lako, posebno u trenutcima kad se osjećam ranjivo i kad mi se čini da ja nisam njegov prioritet. Ali nagrada koja se dobiva na kraju vrijedna je toga.

Bagley smatra: „Kad se ne bojimo biti onaj koji voli više i kada nađemo partnera/icu koji/a također želi voljeti više, onda se možemo osjećati voljeni i u trenutcima (i posebno onda) kada to najmanje zaslužujemo.”

Za mene nema sumnje da je takva ljubav vrijedna čekanja.

Autorica: Elizabeth Pardi; Aleteia.org

Preveo Josip Sinjeri; Book.hr