Ako ste ikada slušali neku radijsku postaju, mogli ste čuti koliko su spikeri nezadovoljni početkom tjedna, a kako se entuzijazam rađa tek krajem tjedna, pred vikend. Slično ćemo naći i na društvenim mrežama, a i u glasnim razgovorima koje, htjeli-ne htjeli, čujemo u tramvaju. Uvijek je na meti taj užasni – ponedjeljak!

Ispitni rokovi

S ovim se ne bore samo radijski spikeri ili frustrirana radnička klasa koju svakodnevno susrećemo u tramvajima. Svi mi ponekad upadnemo u tu monotonu i tmurnu svakodnevnicu i izgubimo životni elan. Meni se to događa za vrijeme ispitnih rokova i ljetnih vrućina. Kada znam da sljedeći tjedan imam šest ispita i jednostavno ne znam kako izdržati toliku količinu stresa, onaj blaženi petak čini se tako poželjnim, a istodobno tako dalekim, da bih najradije prespavala čitav tjedan i probudila se tek u petak. Tako je i s vrućinama. Kada iz klimatiziranog prostora izađem na podnevnu žegu koja isiše svu energiju i sjetim se da ću put do doma morati prijeći u zagušljivom tramvaju, nema toga što želim više od sposobnosti teleportacije. Kako nezahvalno!

Nezahvalnost, nekreativnost i suze

Ako se i sami možete dosjetiti sličnih situacija u kojima biste najradije premotali određeni dio dana, tjedna ili godine, reći ću vam da ste, upravo kao i ja, nezahvalni. Bog nam tako darežljivo daje svaku tu minutu, a mi je utrošimo gunđajući i nestrpljivo čekajući da prođe.

Zapravo nam nedostaje jedna osobina našega Stvoritelja – kreativnost. Da se nas pita, svaki bi dan bio proljetno sunčan i svjež, posao lagan i nezahtjevan, problemi koje treba riješiti ne bi postojali, i ne bismo znali ni za kakve negativne emocije. Nikada ne bismo plakali. Baš dosadno i vrlo nekreativno! Papa Franjo kaže da su suze katkada u našemu životu naočale kojima možemo promatrati Isusa i da u našemu životu postoji trenutak kada nas samo suze priprave da vidimo Isusa. No mi vjerojatno znamo bolje i od samog Pape.

Svaki dan je novi dar

Sveti Pavao kaže: „Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati.” (Fil 4,12) Ovakvo je razmišljanje već bliže životu koji nam je Bog namijenio. Bog nam nije svaki dan zamislio isto, to bi bilo ispod časti Majstoru, koji i otiske prstiju milijardama ljudi uspije učiniti različitima. Možda da se onda priklonimo toj Božjoj, biblijskoj logici i prihvatimo svaki novi dan kao dar? I da možda, malo za promjenu, taj dar otvaramo sa znatiželjom i radošću, kao djeca? Vjerujem da bi to veoma razveselilo našega nebeskoga Oca.

Ponedjeljak je prekrasan

Kako voljeti ponedjeljak? Započnimo s reprogramiranjem vlastitih umova! Započnimo s preobrazbom misli. Kako kaže sveti Pavao: „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.” (Rim 12,2) Naučimo uživati u svemu što nam donosi dan, bilo to dobro ili loše. Sve to ima svoju svrhu i Bog ima plan. Vjerujmo mu. „Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!” (Job 1,21)

Život je odluka

Možda mislite da je ovo što govorimo nerealno i idilično. No što prije shvatimo da nije tako, bolje po nas. Teški ponedjeljak može biti užasan, umoran, tužan i o-zašto-vikend-ne-traje-dulje. No taj isti teški ponedjeljak može biti i zanimljiv, izazovan, izgrađujuć i o-hvala-Bogu-na-novoj-prilici-i-novom-početku. Na nama je da odlučimo hoćemo li živjeti kao pobjednici radosnih lica ili kao gubitnici spuštenih glava! Samo jako! 🙂

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.