Foto: Pixabay

Dok tražimo kako svjedočiti Radosnu vijest, trebali bismo pokušati govoriti na način koji je najprikladniji ljudskim situacijama. Moramo nekako izazvati zanimanje za ono što želimo izreći, inače se na našu poruku nitko neće obazreti. Isus je često poticao ljudsku znatiželju prije nego što bi izrekao nešto važno za njih. Ovo se može vidjeti u Njegovu susretu s Nikodemom, kada je Isus izgovorio uvodnu rečenicu o potrebi da se rodimo odozgor što je Nikodema nagnalo da prilično radoznalo upita: „Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?” Odgovori Isus: „Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje” (Iv 3,4-5). Tek kada je Nikodem postao otvoren i spreman primiti, tek tada je Isus odgovorio svjedočeći Radosnu vijest spasenja.

Shvatila sam da je korisno sastaviti nekoliko rečenica koje će nam, poput mosta, premosnice, pomoći promijeniti tijek razgovora sa svjetovnog na duhovno

Slično, kada je Isus susreo Samarijanku, pobudio je njezino zanimanje tako što se usprotivio društvenim normama onoga vremena i zatražio od nje neka mu dadne piti. Iznenađena njegovim nepravovjernim pristupom, ona je uskliknula: Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke? (Iv 4,9). Postupno, kako je raslo njezino zanimanje, ušli su u dijalog, koji je, na koncu, rezultirao njezinim prihvaćanjem Krista kao Mesije.
Već smo prije naglasili koliko je važno da počnemo govoriti o onome što je povezano s trenutnim teškoćama u kojima se naši slušatelji nalaze. To će samo po sebi usmjeriti razgovor prema Kristu, na prirodan način, bez isključivanja slušatelja ili pak upuštanja u neprikladne „religijske rasprave”.
Shvatila sam da je korisno sastaviti nekoliko rečenica koje će nam, poput mosta, premosnice, pomoći promijeniti tijek razgovora sa svjetovnog na duhovno.
Ovdje mogu iznijeti samo nekoliko prijedloga koji su se meni osobno pokazali korisnima, no, kako ne bismo zvučali izvještačeno, važno je konstruirati vlastite „premosnice” i razmisliti o situacijama u kojima bi se one mogle prikladno upotrijebiti.

Uvijek je dobro pitati ljude žele li da im svjedočite, te da uvijek budu slobodni odbiti

Dok upoznajemo ljude na osobnoj razini, obično nam počnu povjeravati svoje terete, čežnje, nadanja i frustracije. Ako smo prošli kroz iskustva slična njihovima, možda ćemo im moći kazati nešto poput: „Znaš, i ja sam se obično tako osjećala dok nisam doživjela iskustvo koje je potpuno promijenilo moj pogled na život. Želiš li da ti ispričam?” Uvijek je dobro pitati ljude žele li da im svjedočite, te da uvijek budu slobodni odbiti.

Iz knjige „Proslijedi dalje“ autorice Michelle Moran. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

POPUST! Knjigu, po sniženoj cijeni za 35 umjesto 60 kuna u razdoblju od 9. do 30. studenog možete nabaviti ovdje.

Michelle Moran bivša je predsjednica ICCRS-a (Međunarodne službe Katoličke karizmatske obnove iz Vatikana), te predsjednica Nacionalnog vijeća Katoličke karizmatske obnove u Engleskoj i Walesu. Godine 2007. papa Benedikt XVI. postavio ju je za članicu Papinskog vijeća za laike.

Michelle je, zajedno sa suprugom Peterom, jedna od osnivača Katoličke zajednice za evangelizaciju SION (1984.). Prije nego što se punovremeno posvetila zajednici SION, pet je godina predavala na sveučilištu. Godine 1988. magistrirala je pastoralnu teologiju na Cambridge Theological Federation s temom Vodstvo i služenje u katoličkim župama.