Duhovnost

KAKO SVE PREDATI BOGU

Molitva za ozdravljenje sjećanja Nekad je najteže ostaviti prošlost iza sebe...

Molitva za ozdravljenje sjećanja

Foto: Shutterstock

 

Svi imamo nešto u svojoj prošlosti što negativno utječe na naš život. To može biti sjećanje vezano uz kojeg člana obitelji ili pak potpunog stranca, kao i neka loša odluka koju smo donijeli. Što god da to bilo, moramo to prinijeti pred noge našega Dobrog Pastira, koji nas ljubi i želi nam dobro.

Bog je rekao proroku Jeremiji: „’Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam’ – riječ je Jahvina – ‘naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.’“ (Jer 29, 11) Već nam sam taj ulomak može dati nadu, ali ponekad je potrebno otvoriti svoje srce i zaridati Gospodinu, moleći ga za ozdravljenje.

Sv. Augustin je napisao: „Prepusti prošlost milosti Božjoj, sadašnjost njegovoj ljubavi, a budućnost njegovoj providnosti.“ To zacijelo nije jednostavna maksima za život, ali samo na taj način možemo nastaviti sa svojim životom.

Psalam 22 jedna je od najboljih molitva za ozdravljenje sjećanja. On nas sjedinjuje s Isusom na križu (koji ga je i sam molio u tim trenutcima) i dok ga molimo, iskreno osjećamo patnju koju imamo u sebi, ali na kraju molitve slavimo Boga zbog njegove dobrote prema nama. Molite tu molitvu polako, prizivajući Boga u svoja sjećanja i moleći ga da stavi svoju iscjeljujuću ruku na vašu glavu i srce.

Psalam 22

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Daleko si od ridanja moga.

Bože moj, vičem danju, al’ ne odvraćaš;
noću vapijem i nema mi počinka.
A ipak, ti u Svetištu prebivaš,
Nado Izraelova!
U tebe se očevi naši uzdaše,
uzdaše se, i ti ih izbavi;

k tebi su vikali i spašavali se,
u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.

A ja, crv sam, a ne čovjek,
ruglo ljudi i naroda prezir.
Koji me vode, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
„U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!“

Iz krila majčina ti si me izveo,
mir mi dao na grudima majke.
Tebi sam predan iz materine utrobe,
od krila majčina ti si Bog moj.
Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja,
a nikog nema da mi pomogne.

Opkoliše me junci mnogobrojni,
bašanski bikovi okružiše mene.
Ždrijela svoja razvaljuju na me
ko lav koji plijen kida i riče.

Kao voda razlih se,
sve mi se kosti rasuše;
srce mi posta poput voska,
topi se u grudima mojim.
Grlo je moje kao crijep suho,
i moj se jezik uz nepce slijepi:
u prah smrtni bacio si mene.

Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu,
a oni me gledaju i zure u me.
Haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju.

Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
Dušu moju istrgni maču,
iz šapa pasjih život moj.
Spasi me iz ralja lavljih
i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!

A sada, braći ću svojoj naviještat ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
„Koji se bojite Jahve, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika,
i nije sakrio lice svoje od njega;
kad ga je zazvao, on ga je čuo.“

Zato ću te hvaliti u zboru veliku,
pred vjernicima tvojim izvršit zavjete.
Siromasi će jesti i nasitit će se,
hvalit će Jahvu koji traže njega:
nek’ živi srce vaše dovijeka!

Spomenut će se i Jahvi se vratit
svi krajevi zemlje;
pred njim će nice pasti
sve obitelji pogana.
Jer Jahvino je kraljevstvo,
on je vladar pucima.

Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji,
pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti,
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodu će se pripovijedat sljedećem koljenu,
o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem:
„Ovo učini Jahve!“

Autor: Philip Kosloski (Aleteia.org)

Preveo Josip Sinjeri; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh