Foto: Unsplash, Gabe Pierce
Majke mi nerijetko otvoreno priznaju kako znaju biti ljute na svoje sinove. Štoviše, kažu da se prije uznemire kada čuju da su oni napravili nešto krivo nego što se obraduju kada on učini nešto dobro. Na koncu, njihova je dužnost činiti dobro, zašto bi to trebalo proslavljati? Međutim, oni ne bi smjeli donositi pogrešne odluke, a kada to učine, majke smatraju da trebaju reagirati odmah izražavajući im svoju tugu zbog njihova ponašanja.
Usredotočujete li se više na njegove pogreške negoli na njegove pametne poteze?
Pozivam sada svaku mamu da razmisli kako reagira kada vidi da je njezin sin učinio nešto mudro, te kako reagira kada on učini nešto nepromišljeno. Usredotočujete li se više na njegove pogreške negoli na njegove pametne poteze? Iskačete li istoga trenutka iz kože kada on napravi neku glupost, a ostajete ravnodušni kada učini nešto upravo onako kako je trebao?
gledajući samo u ono što kod njega ne valja, ona propušta priliku da mu iskaže svoje poštovanje zbog onoga što čini dobro
U majčinoj je naravi da reagira kada on pogriješi. Međutim, gledajući samo u ono što kod njega ne valja, ona propušta priliku da mu iskaže svoje poštovanje zbog onoga što čini dobro. Možda zato Pavao spominje da starije žene trebaju urazumljivati mlađe da ljube svoje muževe i djecu (Tit 2,4). Na ovome mjestu u Svetome pismu za ljubav se koristi grčka riječ phileo, a ne agape. Drugim riječima, njezina riječ treba biti čvrsta, ali prijateljski dobronamjerna.
Kako njezin dječak odrasta, ona više ne treba biti mama koja kao da iz helikoptera nadzire svaki njegov korak kako je možda činila kada je on bio mlađi. Kada je tek prohodao, ona je zaista morala budno paziti na svaki njegov korak kako on, primjerice, ne bi istrčao na ulicu. U starijoj dječakovoj dobi taj njezin nadzor treba prerasti u savjetovanje i pouzdanje da on zna što čini.
Iskustvo jedne mame
Pisala mi je tako jedna mama koja je voljela imati potpuni nadzor nad životom svoga starijeg sina. U strahu mu je neprestano bila za vratom i pokušavala pod svaku cijenu kod njega promijeniti ono što je smatrala da ne odgovara njezinim visokim kriterijima. U sebi je gajila određena očekivanja kakav bi on točno trebao biti, a sve što se nije slagalo s njezinom vizijom za njega, ona je nastojala promijeniti. Nažalost, na mnoge dobre stvari u njemu uopće nije obraćala pažnju. S godinama je on koristio svaku priliku da što manje bude kod kuće, odnosno u njezinoj blizini jer ona ga je neprestano podsjećala da on nije ono čemu se ona nadala. Možda su njezini motivi bili dobri, ali su metode bile kontraproduktivne te ona nije stvorila uvjete okruženja sretne i bliske obitelji.
Svakom je dječaku potrebno poštovanje njegove majke. Upravo je u tome sažeta poruka ove knjige te vjerujem da ona može preobraziti odnos koji imate sa svojim sinom. (autor)
