Majke sinova, pripremite se za novu školsku godinu Majkama je potpuno prirodno postavljati sinovima pitanja poput „Kako si proveo dan?”, dok je sinovima potpuno prirodno ne željeti odgovarati na takva pitanja.

Foto: Shutterstock

„Možemo li sada prestati razgovarati, molim te?”

Mnogi su sinovi majkama izgovorili ovu rečenicu: „Možemo li sada prestati razgovarati, molim te?” Što se to događa s dječacima? Oni, jednako kao i odrasli muškarci, manje razgovaraju o temama o kojima bi mame rado raspravljale. Mama voli znati što se događalo dok nje nije bilo i zato sinu postavlja bezbroj pitanja. Ona želi prelaziti preko prošlih događaja, ali njezin sin to ne želi. On je već spreman prebaciti se na sljedeću aktivnost. Zašto pričati o prošlosti?

„Kako je bilo u školi?” „Dobro.” „Što ste radili?” „Ništa.”…

 Iako ima dječaka, kao i muževa, koji ne prestaju pričati, istraživanja pokazuju da su muškarci šutljiviji u odnosu na žene. Sin tako ostaje šutljiviji usprkos upornim maminim potpitanjima, a ona ostaje zbunjena kako to da ga mrzovolja hvata upravo onda kada bi ona htjela da njih dvoje popričaju.

Kada je naš sin David imao deset godina, Sarah i ja nikako nismo mogli shvatiti zašto je on tako nezainteresiran za razgovor s nama. Sarah se sjeća kako ga je na putu do kuće nakon prvog dana škole pitala: „Kako je bilo u školi?”

„Dobro.”
„Što ste radili?”
„Ništa.”
„Je li bilo što zanimljivo?”
„Ne.”

Nakon drugoga dana ponovio se isti razgovor:
„Kako je bilo u školi?”
„Dobro.”
„Što ste radili?”
„Ništa.”
„Je li bilo što zanimljivo?”
„Ne.”

Trećega dana uslijedio je isti niz njezinih pitanja, i isti niz njegovih odgovora.

„Mama, reći ću ti nešto. Meni je svaki dan u školi isti…”

 Četvrtoga dana David ju je nježno pogledao odlučno joj rekavši: „Mama, reći ću ti nešto. Meni je svaki dan u školi isti. Ako se išta promijeni, obavijestit ću te o tome.” Tako je Sarah odlučila prestati ga gnjaviti tim svojim pitanjima, ali ponekad bi pokleknula pred napasti da nešto sazna. Međutim, jedva da je iz njega izvukla koju informaciju.

Ponekad mi je znala reći: „Zaista ne razumijem zašto David neće sa mnom razgovarati kako bih ja željela”. U to nam vrijeme još nije bilo jasno da sinovi i kćeri drugačije komuniciraju sa svojim roditeljima. Primjerice, žene općenito više govore o svojim osjećajima. One mogu do detalja prepričati kako su provele dan i kako su se pritom osjećale. Primijetio sam da one to čine već u ranoj dobi. Dječaci obično ne pamte događaje na taj način i zato o tome ne pričaju s takvim žarom kao djevojčice. Sarah je bilo potpuno prirodno postavljati sinu pitanja poput „Kako si proveo dan?”, a Davidu je bilo potpuno prirodno ne željeti odgovarati na takva pitanja. Sarah često kaže: „Da sam barem toga bila svjesna dok je on još bio malo dijete”.

Sa sinovima treba više biti, a manje im govoriti

 Kasnije, kada je David već ušao u tinejdžerske godine i kada smo krenuli držati Konferencije o ljubavi i poštovanju, Sarah je otkrila da je ključ njezina odnosa s Davidom u tome da bude uz njega dok on radi nešto što voli umjesto da mu dosađuje sa svojim propitkivanjem.

Sa sinovima treba više biti, a manje im govoriti!

Iz knjige „Majke i sinovi” autora dr. Emersona Eggerichsa. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.