Josip Lončar

NIŠTA NEVAŽNO

Kako se mogu pričestiti oni koji na to nemaju pravo Mnogi, nažalost, još uvijek nisu naučili da je Crkva u svojoj božanskoj mudrosti davno već riješila taj nerješiv problem…

Kako se mogu pričestiti oni koji na to nemaju pravo

Foto: Shutterstock

Gospodine, nisam dostojan…

Poznavatelji povijesti liturgije znaju da je u jednom periodu povijesti Crkve vladalo mišljenje da laici nisu dostojnosti u pričesti primiti Tijelo i Krv Isusovu. Tako je npr. sveta Klara Asiška svojim redovnicama (redovnice se također ubrajaju među laike :)) morala propisati, tj. natjerati ih da se pričeste barem pet puta godišnje. Mnogi su se laici u to vrijeme pričešćivali samo dva puta – na prvoj pričesti i neposredno prije smrti, nakon što bi se ispovijedili. Ispovijedali bi se samo prije smrti zato što su svećenici u to vrijeme davali tako velike pokore na ispovijedi da su laici zbog njih izbjegavali ispovijed tijekom života. Zato je Crkva donijela onu crkvenu zapovijed koju svi znamo, a po kojoj se svake godine moramo barem jednom ispovjediti i po Uskrsu pričestiti. Uglavnom, u tom je periodu u liturgiju umetnuta molitva koju i danas izgovaramo prije same pričesti: „Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod moj krov, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.“ Neke su biskupske konferencije tu rečenicu prevele sa: “… i ozdravit će čitavo moje biće“, ili samo „… i bit ću ozdravljen“.

Siguran sam da nam Bog želi u srcu progovoriti osobno, da nas želi osloboditi i ozdraviti, da nas želi privući k sebi kako bismo jednog dana bili spremni…

Samo reci riječ….

Budući da nisu bili dostojni, nisu ni išli na pričest, kao što to ni danas ne čine oni koji žive u grijehu, ili se ne mogu ili ne žele ispovjediti. Crkva je zbog toga zaključila da nikoga tko se ne može pričestiti Bog ne odbacuje, već mu daje drugu mogućnost. Ono što nam često najviše treba i što nam Bog svima želi dati je njegova Riječ. Božja riječ može učiniti nebrojene vrste čudesa u našim srcima, ali i u našim tijelima. Ta po Božjoj je riječi sve stvoreno i Bog sve održava svojom riječju. Božja nas riječ može osloboditi i promijeniti nam srce. Nitko se od nas ne može sam promijeniti. Bog to jako dobro zna i zato nas zove (itekako uključujući one koji se ne mogu ispovjediti) da dolazimo k njemu kako bi nas njegova milost polako mijenjala u ljude po njegovom srcu.

Zato ako živimo u nesakramentalnom braku ili imamo neku drugu zapreku primanja odrješenja po ispovijedi, pa tako i pristupanju pričesti, trebali bismo ozbiljno shvatiti navedenu molitvu prije pričesti. Siguran sam da nam Bog želi u srcu progovoriti osobno, da nas želi osloboditi i ozdraviti, da nas želi privući k sebi kako bismo jednog dana bili spremni prekinuti s grijehom i kako bismo bili dostojni primiti ga u Tijelu.

Ne trebamo se bojati da će, ako nam progovori, ako čujemo njegov glas, od nas tražiti nešto na što mi trenutno ne želimo pristati. Ako Bog od nas nešto traži, on nam daje i milost da to nešto možemo prihvatiti i izvršiti. To što Bog one koji mu povjeruju po svojoj Riječi ozdravlja i oslobađa, bez obzira što se zbog neispovjeđenih grijeha ne nalaze u stanju milosti, nikako ne znači da Bog tolerira grijeh. To samo znači da Bog tako pripravlja srca kako bi se jednog dana mogla potpuno odlučiti da mu se predaju.

Oni koji se ne mogu ispovijedati, mogu se na početku Svete Mise, u pokajničkom činu, itekako kajati. Mogu iskreno i ponizno priznati da imaju i „preveliki grijeh“, grijeh kojeg se sami ne mogu osloboditi.

Mi koji se pričešćujemo jer na to imamo pravo, sjetimo se, kad izgovaramo molitvu „Gospodine nisam dostojan…“, onih koji su s nama u Crkvi a ne mogu se pričestiti i zamolimo Isusa da…

Bog uvijek ima rješenje i upravo nam zbog tog rješenja želi osobno govoriti. Zato bi bilo dobro da i oni koji ne mogu pristupiti pričesti na Misu dolaze s dubokom nadom. Isus je utjelovljena Božja Riječ koja itekako želi progovoriti i neispovjeđenim grešnicima, želi ozdraviti i neispovjeđene bolesnike, želi osloboditi i neispovjeđene potlačene, želi utješiti i neispovjeđene žalosne. Mi koji se pričešćujemo jer na to imamo pravo, sjetimo se, kad izgovaramo molitvu „Gospodine nisam dostojan…“, onih koji su s nama u Crkvi a ne mogu se pričestiti i zamolimo Isusa da im u srcu progovori, zamolimo ga da ih ispunja svojom raznovrsnom milošću koja će ih sve više i više privlačiti sakramentu izmirenja.

Bog zaista želi svakome na Misi osobno progovoriti. Ako još uvijek nismo naučili kako čuti i prepoznati Isusove riječi, ako ne znamo kako pripremiti srce za primanje Riječi, u tome nam može pomoći knjiga „Sveta Misa. Najsvetiji događaj na svijetu“. Oni koji se ne mogu pričestiti, u knjizi mogu otkriti da njihov dolazak na Misu itekako može imati smisla, može biti koristan njima i drugima za koje mole.

Naravno da bi i nama koji se pričešćujemo itekako dobro došla Riječ utjehe, riječ ohrabrenja, riječ koja bi nas ozdravila u duši i tijelu…

Josip Lončar; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh