Foto: Pixabay

A svijet, kao što stalno ponavljam do iznemoglosti, ne moramo mi spasiti. Svijet je već spašen, samo što to ne zna. Ono što možemo učiniti je živjeti kao spašeni, u punoj ljudskosti, prihvaćajući evanđelje u svoj njegovoj ljepoti i paradoksalnosti.

Vjerodostojni vjernici možemo biti samo ako duhovni život prihvaćamo kao put koji, između ostalog, omogućuje da naš život procvjeta u ljepoti i suosjećanju. Dobro kaže sveti Toma Akvinski: Gratia non tollit naturam, sed perficit[1], odnosno: milost ne uništava narav, nego je usavršava.

Ako si loša osoba, postat ćeš loš vjernik.

I to je velik problem jer često oni koji prilaze nama kršćanima nemaju dojam da vide ostvarene osobe koje su na putu i koje su sretne.

Naprotiv, vide iskompleksirane, krute, kontradiktorne osobe.

Štoviše, tužne i nesretne.

Kako naviještati? Kako živjeti kao spašene osobe? Sviđa mi se sâm Isusov prijedlog:

„Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“ (Mt 5,14-16)

Ne propituje se daje li svijeća svjetlo ili ne. Ona gori.

Evo: gori od ljubavi prema Kristu. Tvoja svjetlost će doći do drugih.

[1] Summa Theologiae, I, I, 8 do 2

Iz knjige „Ovce“ autorâ Paola Curtaza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjiga koju bi svaki župnik trebao pokloniti svojim župljanima. Knjigu možete nabaviti ovdje.