Foto: Shutterstock

Kada promatram svjetska zbivanja, čini mi se kao da proživljavamo ponovno veliki potop. U duhovnom smislu. Tolika koncentracija zla iza bluda i kaosa, kao da su se nevidljivi oceani digli na narode. Noina arka nam je Sveta Misa. Pogledaj, masonerija i ostali upravo Misu žele izbaciti, omraziti i ukinuti. Kad se ukine svakodnevna žrtva, dolazi »grozota pustoši«. Već su u mnogim zemljama uspjeli u tom naumu; crkve se zatvaraju i prodaju, svećenika ili nema ili su pod poganskim jarmom raznih pastoralnih suradnika i voditelja, koji se groze od kipova, krunica, križnih putova, celibata, procesija, osobne ispovijedi… No ne pomaže nam nekakva pusta sentimentalnost, bijeg u neke enklave, maštanje o onome kako je nekoć bilo – moramo se obratiti. Obraćeni vjernici mole i poste za one koji ih progone i omalovažavaju, šikaniraju i proglašuju zaostalim glupanima. Karizme su kao neka, recimo, vesla na toj arci. Nije dobro ako se vesla sudaraju i pucaju.

Obraćenje nas otrežnjuje, šamara, prodire kroz kosti, vrti nas noćima, gura nas danima, smeta nam i dosađuje, dok konačno ne kažemo…

Nije u redu da neki vjernici jedne svećenike mrze, a druge obožavaju. Nije u redu sititi se seminarima, a proklinjati svoj i tuđi život. Ako se ne obratimo, nećemo dugo izdržati na dvije stolice. Obraćenje je mukotrpno kopkanje po savjesti, traženje bisera u polju, izvlačenje ribe iz jezera, sjedanje za stol sa Zakejima, Levijima i Magdalenama. Obraćenje je traženje Božjeg lica, Božje volje, Božjeg srca. Obraćenje nas otrežnjuje, šamara, prodire kroz kosti, vrti nas noćima, gura nas danima, smeta nam i dosađuje, dok konačno ne kažemo: »U redu, pristajem biti svet, želim to cijelim srcem.«

»Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, ne ćete ući u kraljevstvo nebesko.« (Mt 5, 20)

Iz knjige „Ak’ odrastem bit ću katolik“ autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.