Foto: Shutterstock

Bog šuti kada želi da čovjek čuje samog sebe i opazi cijelu svoju degeneraciju i besramnost. A kada čovjek vidi unutar srca svoje behemote i levijatane, tad mu Bog odgovara i uzrokuje da čovjek zatiskuje svoja usta, uzrokuje pokoru, poniznost, čak do uništenja samog sebe u pokori. Nikada ipak nemoj odlučiti u srcu da više nećeš pogledati na Krista, jer ga nisi dostojan ili dostojna. Prođi kroz dolinu suza i idi dalje, nemoj odustati, čak ni onda kada ne nazireš njezin kraj.

Mnogi ljudi danas ne samo da nemaju odnos sa sobom, ali, što je najgore, bez tog „prebivanja u sebi“ nema nikakvih mogućnosti za susret s Bogom, ne govoreći također o istinskom odnosu s drugim ljudima

U usamljenosti i tišini pronalazimo algoritam supostojanja, suživota s Bogom. Ta usamljenost idealna je metoda za dolazak do najdubljih i najsakrivenijih osjećaja, da bismo ih mogli izvaditi i primiti. Nije to u ljudskoj, već u Božjoj moći, da se možemo pomiriti sa samim sobom, s vlastitim krivnjama, s vlastitim nepravdama, s osjećajima i uspomenama, predodžbama i mislima, da bismo mogli vidjeti nepodudarnost svoje volje s Božjom voljom. Pomirenje sa samim sobom moguće je jedino u pomirenju s Bogom, a u modernom svijetu to je rezultat koji veoma rijetko susrećemo. Mnogi ljudi danas ne samo da nemaju odnos sa sobom, ali, što je najgore, bez tog „prebivanja u sebi“ nema nikakvih mogućnosti za susret s Bogom, ne govoreći također o istinskom odnosu s drugim ljudima. Netko tko je otuđen od samog sebe nije u stanju stvoriti odnos s Bogom. Jedino ako smo vjerodostojni, to jest ako smo siromašni pred bogatom istinom o vlastitim nepravdama i grijesima, možemo se susresti s onime koji se je odrekao svega da bi postao kao rob, koji je hrabro šutio pred prestrašenim Pilatom.

Bog surađuje u svemu za dobro onih koji ga ljube, a ljubiti znači provoditi vrijeme s voljenom osobom

Klanjanje i razmatranje pomažu u unutrašnjoj integraciji čovjeka. Kaotične misli, bolni osjećaji, ranjena savjest, izgubljene nade i kljaste riječi sjedinjuju se u bolnici molitve i bivaju postupno ozdravljani. Stvaraju se u nama samima potpuno nove povezanosti, potpuno drugačije viđenje prošlosti, sređenost misli, zarastanje rana i iskustvo oprosta u poniznosti i pokori, a to sve zajedno čini da se napokon osjećamo kao mi. Osjećamo se kao knjige koje su stavljene na odgovarajuće mjesto na polici.

Bog surađuje u svemu za dobro onih koji ga ljube, a ljubiti znači provoditi vrijeme s voljenom osobom. Na kraju se otkriva da je klanjanje način usklađivanja vlastite unutrašnjosti, iako to nije bio naš cilj, jer jedino što smo planirali bilo je da provedemo vrijeme s Vječnim. Otpadaju zlobna predbacivanja da nismo doživjeli ono o čemu smo sanjali, odričemo se rajskog grmlja riječi i misli, među kojima gmiže klizavo tijelo zmije. Odričemo se željenih i neželjenih osjećaja da bismo ih dobili natrag, jer dobivamo natrag osjećaje onda kad ih se odričemo pred Bogom.

Iz knjige „Usrećiti Boga“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.