Foto: Chris Liu-Beers, Unsplash

Jutro novog dana

Karak je nešto sporiji,
a misli su brže, bistre, svježe,
sedamdeseta je tu negdje,
a starost, starosti nema mjesta
ona se skriva na horizontu
na oronuloj barki pri zalasku
na žalu utonulom na bonaci..

Sve se to polako događa,
neosjetno dolaze godine
te krišom prolaze kraj mene
i nečujno popunjavaju dnevnik
kojeg za mene netko drugi piše
knjiga života kontra zaborava
i uvezuje u poštu za novi svijet

Raduje me jutro novog dana,
svijetlo što godine ne prepoznaje
novi dan u vječnosti koja se stapa
sa svijetom u kojem nitko ne stari
u kojem više nitko ne broji godine
gdje nema zabrinutih, umornih
tamo gdje je svatko rado viđen..

Ivan Dragičević

Za Book.hr priredila I. A.