Duhovnost

PRISPODOBA O TALENTIMA

Josip Lončar za međugorski Glasnik mira: O talentima malo drugačije Možda talenti nisu ono što smo do sad mislili da jesu

Foto: Glasnik mira

 

Od nedavno u Glasniku mira, mjesečniku koji izdaje Informativni centar MIR Međugorje možete pronaći i tekstove našeg glavnog urednika, Josipa Lončara.

Mjesečnik čiji sadržaj potpisuju brojni franjevci, ali i mnogi drugi novinari i stručnjaci, obiluje bogatim sadržajem. Tu možete pronaći predivna svjedočanstva, duhovne tekstove iz rubrike „Gospina škola”, aktualnosti iz Crkve,  vrijedne teološke tekstove i mnogo toga, s sve možete čitati i online, besplatno.

Sva izdanja (od 2006. godine) dostupna su ovdje.

Također, ako želite i možete, rad i trud možete poduprijeti i pretplatom. Godišnja pretplata (12 brojeva) je 20 €, odnosno za sve one iz BiH 30 KM.

Uplate na:

Iz BiH u KM: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. – Glasnik mira. Naziv banke: Unicredit Bank, Žiroračun broj 3381202200129568.

Iz Hrvatske u €: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o.- Glasnik mira. Adresa: Gospin trg 1, 88266 Međugorje, Bosna i Hercegovina, Naziv banke:
OTP banka d.d., IBAN: HR0524070001100663037, SWIFT: OTPVHR2X

U nastavku donosimo dio prvog teksta našeg urednika za ovaj cijenjeni mjesečnik: pisao je o prispodobi o talentima, ali na način na koji do sad možda niste čuli.

O talentima malo drukčije

Mnogo puta smo čuli ili pročitali Isusovu prispodobu o talentima, zapisanu u 25. poglavlju Evanđelja po Mateju. Svi se nekako slažemo kako je njena poruka da od Boga dobivene talente trebamo koristiti kao sredstva evangelizacije. Funkcionira li to u našim životima? Ili smo ih zakopali samo zato što ne znamo kako ih upotrijebiti? A možda talenti nisu samo ono što smo do sada mislili da jesu?

Možda bolja opcija talenata?

Jedna američka kršćanska organizacija napravila je anketu koja je obuhvatila preko 14 000 vjernika, ali samo onih koji vjeruju zaista, i srcem i razumom. U anketi su postavili samo jedno pitanje: „Što te je dovelo do toga da zaista povjeruješ u Isusa, srcem i razumom?“ Odgovor je za mnoge bio pomalo neočekivan jer je oko 80 % anketiranih dalo jedan te isti odgovor: „Osobno svjedočanstvo prijatelja ili rođaka“. Kad su ih poslije pitali o kakvim se to svjedočanstvima radi, velika većina njih je odgovorila da su to bila svjedočanstva zadobivenih izvanrednih milosti. Najviše njih je iskusilo istinsko oproštenje kroz ispovijed i pokajanje za grijehe; neki su iskusili duboko nutarnje iscjeljenje, neki duševno ili tjelesno ozdravljenje, neki oslobođenje od grešnih ovisnosti, neki su iskusili prosvjetljenje razuma, neki su iskusili živu Božju prisutnost…

Kako bi Isusova prispodoba o talentima izgledala kad bismo talentima smatrali zadobivene izvanredne milosti (Mt 25,14-30) i kad bismo evanđeoski tekst odmah nakon prispodobe o talentima shvatili onako kako sam napisao u prethodnoj rečenici (Mt 25,31-46)?

Svima njima bilo je zajedničko da su u tim milosnim iskustvima iskusili Božju natprirodnu ljubav, natprirodan mir i duboku nutarnju radost. Duhovno žednoj, gladnoj, bolesnoj, prognanoj, utamničenoj… osobi u pravo vrijeme i na pravi način posvjedočiti vlastito iskustvo milosti pokazalo se najučinkovitijom metodom evangelizacije – daleko uspješnijom od bilo koje druge metode.

Kako bi Isusova prispodoba o talentima izgledala kad bismo talentima smatrali zadobivene izvanredne milosti (Mt 25,14-30) i kad bismo evanđeoski tekst odmah nakon prispodobe o talentima shvatili onako kako sam napisao u prethodnoj rečenici (Mt 25,31-46)?

Trgovanje talentima

Nekoliko godina nakon što su počela ukazanja u Međugorju, prišla mi je jedna žena i posvjedočila mi svoje iskustvo. U Međugorju nije niti vidjela niti čula, pa čak niti iskusila ništa natprirodno, a ipak se kući vratila potpuno promijenjena.

Od tradicionalnog vjernika, koji je vjerovao u Boga svim svojim razumom, postao sam vjernik koji vjeruje i čitavim srcem. Moja se molitva pretvorila u duboku svakodnevnu potrebu i radost. Od tada sam počeo svjedočiti svoje iskustvo Međugorja

Slušao sam je i promatrao kad mi je govorila o toj svojoj promjeni i jednostavno nisam mogao, a da joj ne povjerujem. Ubrzo sam i sam otišao u Međugorje i doživio potpuno isto. Bio sam tamo tri dana i nisam iskusio apsolutno ništa posebno, no kući sam se vratio potpuno promijenjen. Od tradicionalnog vjernika, koji je vjerovao u Boga svim svojim razumom, postao sam vjernik koji vjeruje i čitavim srcem. Moja se molitva pretvorila u duboku svakodnevnu potrebu i radost. Od tada sam počeo svjedočiti svoje iskustvo Međugorja. Tim dobivenim talentom svome sam Gospodinu priskrbio druge talente. Kad sam vidio da svjedočenje zaista funkcionira, snimio sam kratki film o Međugorju i stavio ga na Internet (Zašto Međugorje?). Film je preveden na nekoliko drugih jezika i pogledao ga je ogroman broj ljudi. U srcu znam da je barem jedan od onih koji su ga pogledali došao u Međugorje i promijenio život potaknut baš tim filmom. To će biti dovoljno za čuti one predivne Isusove riječi: „Valjaš, dobri i vjerni slugo…“.

Nastavak teksta možete pročitati ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh