Foto: Pixabay

Čovjek trči po svijetu poput velike krvareće rane koja zadaje bol – gleda i vidi na svojem horizontu drugu, istu takvu veliku, krvareću ranu koja zadaje bol i govori: „Ah, napokon će me netko razumjeti!“ Trče prema sebi puni radosti, spajaju se – i što? Nastupa ozdravljenje? Ili pak možda jedna, dva puta veća rana? Rana se ne ozdravlja sljedećom ranom, nego susretom s liječnikom!

Naši životi prečesto postaju traženje idealna muža, žene, majke, oca – ili njihovih ekvivalenata. I to traženje je toliko dramatičnije koliko je ranjenija naša životna povijest

Naravno, liječnik je u stanju liječiti dvije rane odjednom. Ali najvažnije je da bismo po ozdravljenje išli k liječniku. Naši životi prečesto postaju traženje idealna muža, žene, majke, oca – ili njihovih ekvivalenata. I to traženje je toliko dramatičnije koliko je ranjenija naša životna povijest. Toliko je silniji bijeg u idealno koliko je bolnija stvarnost. Tražimo nekoga tko će nas izbaviti od našeg križa. Ali ako je križ samoća, tko je izbavitelj s križa? Kako je teško povjerovati u to, kako nam se sada lome umovi! I pogledaj je li i tvoj život tijekom nekoliko godina ili nekoliko desetaka godina išao u tom smjeru da si i ti pomiješao čovjeka s Bogom? Bolje je pomiješati Boga s čovjekom.

Od moje životne povijesti, od moje izgubljenosti, od mojih osjećaja, od mojih misli, od mene samoga – izbavi me, Gospodine! Jedna mlada djevojka napisala je pismo jednoj redovnici. Molila ju je u pismu da ju prihvati kao svoje dijete i da ju još jednom duhovno rodi. Čitao sam to pismo. Strašno. Bože, što se dogodilo u životu te djevojke da ona ima takvu molbu? Glad ljubavi u nama je toliko jaka zbog toga što idemo k ljubavi koja je toliko jaka – samo je pitanje postoji li čovjek s takvim srcem kakva tražimo? Biblija govori u proroku Jeremiji:

„Je li koji narod mijenjao bogove – oni čak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu! Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite“, riječ je Jahvina. Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu. (Jr 2, 11 – 13)

U velikoj želji tražimo nekoga tko zrači ljubavlju, tko će se brinuti o nama, tko će nas pogledati u oči i nasmijati se – ipak objekt našeg interesa, videći naše ciljeve, prije će početi glumiti nekoga takva negoli pokazivati vjerodostojne vrijednosti koje tražimo. Nitko od ljudi nije spreman da se brine za drugu osobu 24 sata na dan – a ne trebaš li ti upravo takvo što? Ja također to trebam. To je iluzija, ne postoji među ljudima nitko takav.
Kad se susretne dvoje gladnih, hoće li jedan drugoga nahraniti pričanjem o tome kako je gladan? Kako li lagano ulazi u takvu glad Sotona – kako li će se on brinuti za tebe, kako li će instinktivno osjećati to što upravo sada trebaš! Samo, ako netko ispunja sve tvoje želje i potrebe, tada dobro pogledaj njegovu putovnicu.

Iz knjige „Od Duha do uhaˮ ” autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni za 90 umjesto 100 kuna – ovdje.

Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.