Duhovnost

PROMATRAMO SLIKU MILOSRDNOG ISUSA

Jedna od najraširenijih patnja današnjice – slomljeno srce Isusovo je srce slomljeno. Isus jest to slomljeno srce, ali Duh Sveti vida sve rane i sâm postaje melem ranjenima

Jedna od najraširenijih patnja današnjice jest upravo – slomljeno srce

Foto: Pixabay


 

Zastanimo u promatranju lijeve ruke kojom Gospodin Isus otkriva izvor svega stvorenoga, vrelo milosrđa, središte naše duhovnosti i spasenje duša: svoje srce.
Otvarajući srce, kao da otvara Svetohranište!
Gospodin je sav okupan u svjetlosti svojeg srca. Promatramo dvije zrake, koje simboliziraju krv i vodu što se ravnomjerno razlijevaju i raspršuju po dušama koje kleče pred Bogom živim i jedinim te čeznu za toplinom njegova ljubljenog srca. Jedna od najraširenijih patnja današnjice jest upravo – slomljeno srce. Isusovo je srce slomljeno. Isus jest to slomljeno srce, ali Duh Sveti vida sve rane i sâm postaje melem ranjenima.

Sâmo srce nije vidljivo, kao na slikama Srca Isusova: Gospodin nas poziva da tražimo to srce, da otkrivamo njegovu otajstvenu blizinu i dubinu, da ne primamo sve »zdravo za gotovo« u našem vjeroispovijedanju, već da svakodnevno, pomalo, otkrivamo vrata milosti…

To se božansko srce otkriva ljudima razrezom na haljini (albi), što me nekako najprije podsjeća na šator – točnije na Šator sastanka iz Starog zavjeta. Sakriveni tim šatorom možemo promatrati Kristovo milosrdno srce i crpiti iz njega milosti i blagoslove… Pogledajmo kako samo u tome šatoru sjaji! Takav je sjaj na licu imao i Mojsije, nakon razgovora s Gospodinom u Šatoru sastanka! I mi možemo sjajiti istim sjajem! Raduj se u Gospodinu!
Sâmo srce nije vidljivo, kao na slikama Srca Isusova: Gospodin nas poziva da tražimo to srce, da otkrivamo njegovu otajstvenu blizinu i dubinu, da ne primamo sve »zdravo za gotovo« u našem vjeroispovijedanju, već da svakodnevno, pomalo, otkrivamo vrata milosti… Pogledaj kako Krist nježno otvara haljinu na prsima: kao kada svećenik drži hostiju, nježno, u ravnini svojeg srca. Ta slika je slika i euharistije i euharistijskoga klanjanja! Od tame štalice do tame Golgote Isus pokazuje sebe – hostiju (žrtva) da ne bismo pomislili da smo sami u sličnim tminama života. Isus suptilno i nježno otvara svoje srce i stoga jer je upravo takav prema grešnicima i potrebitima: nježan, delikatan, obziran.
Zar taj razrez na haljini ne izgleda također i kao podizanje brane? I vodopadi milosti izlijevaju se na duše… Negdje je zapisano u Katekizmu: »Iz ovog se boka rađa Crkva.«

Prava ljubav naime boli, mora boljeti, jer se darujem drugima

Isusovo je srce ranjeno, otvoreno smrtnim udarcem vojnika na Kalvariji i neizbrojivim udarcima nas ljudi tijekom stoljeća. Iz te strahovite bôli rađa se ljubav. Prava ljubav naime boli, mora boljeti, jer se darujem drugima. To su vrlo dobro spoznavali svetci.
Primijeti i ovaj znak: zrake iz Isusova srca tvore vidljive obrise grčkoga slova alfa, a Gospodinova glava s aureolom tvori slovo omega.
Sve što nam je Krist donio, dao i predao, vidimo na toj slici: zato je na njoj toliko inzistirao i zato se sveta Faustina toliko zalagala oko slike! Na originalnoj slici jasno se vidi kako ruke Isusove gore od zraka Isusova srca, osobito rana lijeve ruke, koja sva svijetli: srce je simbol osjećaja, volje, želje… Ali ruke su simbol djelovanja. Gospodin nije ostao i neće ostati samo u dimenziji osjećaja: on neprestano djeluje u svijetu i za svijet.

Pravednost Božju proniče milosrđe, ali i milosrđe proniče Božja pravednost

Gospodin je konstantno ranjen, on nosi neprestanu bol otvorenih prsiju; rane naših grijeha mogu zacijeliti jedino u rani iz koje izvire milosrđe. Ranjeno milosrđe!
Zrake su kao iskre i rijeke milosrdne Božje ljubavi, žestoke, neukrotive, neopisivo snažne… Ali uobličene su u ravnu tvorevinu, s jasnim granicama i rubovima. Znaš li zašto? Mislim da je to znak da je naš Bog – Bog reda a ne nereda. On, JAHVE. Tako točno i jasno znamo kako, naprimjer, komu pomagati u grijehu nije izraz milosrđa. Milosrđe također nije u opravdavanju čijih slabosti ili zlih sklonosti. Pravednost Božju proniče milosrđe, ali i milosrđe proniče Božja pravednost.

Nije slučajno što zrake oblikuju jedan trokut: drevni simbol Boga Oca, Stvoritelja, Svevida, Svedržitelja, koji svemu daje smisao, početak i svršetak. A otvorena rana Isusova srca kao da tvori oko na vrhu tog trokuta, kako gledamo na starim svetim slikama. Bog vidi. Bog vidi da trebamo ISUSA. Koliko god bio/bila u blatu grijeha – dođi k Isusu – zrake njegova srca izvući će te iz tog blata!

Ulomak iz knjige „Vidljivi Bog“  autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh