Foto: Jaimin Desai; Unsplash

Kad je umro neki čovjek, htjedoše iskušati mudra starca.

– Znaš li nam reći kamo će on sada poći – u raj ili u pakao? – upitaše ga.

– Donesite mi njegove cipele pa ću vam znati odgovoriti – reče im.

– Po čemu to znaš? – upitaše ga.

– Oni koji hodaju po prostranim i ravnim putovima ne mogu uprljati svoje cipele. Oni, pak, koji hode uskim i strmim putovima, nužno će ih uprljati. A poznato vam je koji od tih putova vodi u raj. Nadalje, ni oni koji ne priskaču braći u nevolji, ne dolaze u priliku uprljati svoje cipele. Naprotiv, oni koji su zbog drugih spremni mnogo pretrpjeti, morat će poći mnogim blatnim putovima. I, naposljetku, Gospodin, u kojemu svi živimo, prošao je našim putovima i upoznao naš hod. Dođe li mu tko u čistim cipelama, znat će da ga želi obmanuti. A, kažem vam, manji je grijeh uprljati se nego svoju prljavštinu nastojati sakriti pred Gospodinom.

Autor: Stjepan Lice, „Svjetlost fenjera“