Foto: HKM

Jasmin Stavros svjedočio je, prije par godina, u crkvi Sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu, u sklopu Duhovno-duhovitih večeri. S ponekom šalom, ali i upozorenjem, Stavros je posvjedočio kako je ostavio grešan život u prošlosti i okrenuo se vjeri.

‘Maknuo sam se od poroka koji su me pratili od djetinjstva’

Stavros je podsjetio mlade da su došla teška vremena za duhovnost i ljubav. Pjevač vjeruje da današnji svakodnevni život i mnogi problemi konstantno odvraćaju pojedinca od vjere, ali je sam najbolji primjer gorućeg srca koje se otvorilo Duhu. Opisao je kako danas živi u svojevrsnoj čistoći „na selu, u jednom prekrasnom mjestu koje se zove Kupeć Dol“ i kako se maknuo od mnogih poroka koji su ga slijedili od djetinjstva. Opisao je i svoju svakodnevicu koja započinje živom Riječju i molitvom, te često i odlaženjem na Misu.

Pjevač smatra da je današnje vrijeme – vrijeme zloga i da se danas mladi moraju boriti sa snažnim silama, ali je zato i odlučio doći potpuno, otvorena srca, bez ikakvih pripremljenih materijala i podijeliti svoju priču. Poručio je mladima da ne stavljaju materijalno ispred ljubavi i da se ne povode za trendom ganjanja svega ostalog, poput stana, auta i novca. Prisjetio se svoje mladosti i ženidbe u uvjetima koji bi se danas smatrali siromaštvom, a kojih će se on uvijek sjećati kao gozbenih i blagoslovljenih.

Okrenuo se je vjeri kada je upoznao suprugu

Stavros je govorio i o trenutku otvaranja Duhu zbog čega spominje djelo fra Stanka Duje Mijića „Žena – Božja čestica“ jer se prilikom upoznavanja svoje supruge, prvi put okrenuo Bogu zato što je htio, kako sam navodi, da mu taj ‘anđeo’ bude žena. Danas sa svojom suprugom živi život vjere i smatra kako je upravo ona važan čimbenik koji je utjecao na njega da napusti život bez cilja.

Stavros je imao djetinjstvo ispunjeno lošim i dobrim primjerima i događajima koji su ga obilježili kao osobu. Primjer vjere je imao u svojoj baki i djedu, međutim roditelji su mu bili prezaposleni zbog čega je često, kao i mnogi mladi danas, bio zanemaren te je s ranih dvanaest godina počeo raditi, odnosno svirati u baru. Prisjetio se vrlo teških početaka svoje glazbene karijere: „Zamisli dijete od dvanaest godina svira u baru, a u 12 sati nastupa striptizeta koja se skida. A ja idem u peti razred osnovne škole. Zamisli koji je to šok za mene, za moj mozak, za sve što sam ja. I tako je bilo dvije godine. Svaki dan.“

‘Dotakao sam dno života, ali uz Božju pomoć tu sam gdje jesam’

Priznaje da se osjeća tužno i na vlastitim koncertima jer primjećuje da veći broj mladih ljudi dolazi u prestrašnim stanjima, ali vjeruje kako se uz Božju volju svako zlo može prevladati: „Da budem iskren, nisam ni ja bio svetac i ja sam bio u grijehu, dotakao sam dno života, ali uz Božju pomoć sam sad tu gdje jesam.“ Ispričao je kako je konstantno svjestan raznih izazova i napasti te opisuje da prije svakog izlaska na koncert ostaje 15 minuta u samoći kako bi se iskreno pomolio i prekrižio u miru.

Stavros je posvjedočio i kako je bio rob pohlepe i razvrata: „Ja sam kupovao najskuplja odjela, popodne bih otišao u London jer mi je bilo dosadno u Splitu.“ Ipak, nakon mnogih nedaća koje je prošao i života punog poroka, ali i boli, odlučno tvrdi da se uz Božju pomoć čovjek može promijeniti i kako ništa materijalno ne usrećuje. Materijalno vrlo lako dolazi i odlazi dok samo vjera i ljubav prevladavaju.

„Ne može materijalno biti na prvom mjestu. Imanje, zemlja, kuća, novci. To pustite, to će biti ili neće biti. Ja sam preko noći izgubio ogromne novce. Prijatelji su mislili da ću možda podići ruku na sebe. Rekao sam da je to bila Božja volja, tako je trebalo biti. Nagovorili su me da budem pohlepan i bio sam pohlepan i Bog me udrija po ušima”, ispričao je Stavros.

Book.hr