Kršćanska amaterska poezija

JANJA KRUŽIĆ

Pismo istini & Dušo moja Živote u životu mome u meni živiš svaki moj dan...

Foto: Shutterstock

Pismo Istini

Nemoguće je ne obratiti se
Tebi
Istino moja.
Klečeći u prašini ljudskoj.
Vapeći.
Moleči.
O koliko puta?
Koliko puta…
Kolike li su tvoje dubine?
Kolike utjehe?
I kako shvaćaš sve te
ljudske praznine?
Vjerujem Ti više
no sebi samoj.
Svojom me ljubavlju skrećeš
sa staza ludih,
gorkih i bolnih.
Istino moja.
Živote u životu mome
u meni živiš
svaki moj dan.

DUŠO MOJA

Dušo moja,
Ma kako si lipa bila
od beline izatkana,
sa va zlato povijana.
Tako si se srićna smela.
Dušo moja.
Ča sej tebi dogodilo?
Ča su vuki odživljenja?
kodaj neko drugo vrime
tvoje oči već ne svete,
aš na smeh si pozabila.
Dušo moja.
Sa tij halja zigažena,
sa si dušo ziblaćena,
se su zlato z tebe zneli.
A tako si lipa bila
Dušo moja zimučena.

Janja Kružić; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh