Foto: Shutterstock

– Jadni su grešnici, ali jadni su i oni koji mrze grešnike. Ne smijemo psovati ni jedne ni druge. Moramo za njih moliti, jer zato smo tu. Isus nam je naredio činiti milosrđe djelom, riječju i molitvom. Ponekad nam preostane samo molitva, ali ona je zapravo i najkorisnija. Ispričat ću ja sada vama jednu priču.

Na potrganu krevetu ležao je čovjek. Iz njegovih rana izlazili su kukci.

Jednom smo dobili dojavu da u nekom podrumu umire čovjek. Otišle smo tamo. Lijep kućerak. Pomislila sam: „Što mi tu uopće radimo, pa ti ljudi mogu pozvati medicinsku sestru.“ Kad sam ušla u podrum, osjetila sam odvratan smrad. Na potrganu krevetu ležao je čovjek. Iz njegovih rana izlazili su kukci. Sve je bilo zaprljano. Žena koja nas je tamo dovela pokrila je oči, usta i nos.

…on i ne zaslužuje da bi se prema njemu ponašali kao prema čovjeku – on je ubio svojeg brata!

„Sestro, dok se još nekako kontrolirao, donosila sam mu jelo, ali sada sam bespomoćna, gadi mi se, a uostalom, on i ne zaslužuje da bi se prema njemu ponašali kao prema čovjeku – on je ubio svojeg brata! Dobio je dvadeset godina zatvora. Nakon izlaska iz zatvora motao se po dvorištima, kolibama. Na kraju je obolio od karcinoma. Završio je u bolnici. Socijalna pomoć pronašla je njegova drugog brata – mojeg muža. Nismo se mogli izvući. Suprug ga je uzeo k sebi i tu ga smjestio. Mi više ne znamo što bismo s njime.“

Muškarac se rasplakao videći nas, zapravo, ljudi uglavnom tako i reagiraju kada vide naš bijeli habit. Odveli smo ga u hospicij. Oprali smo ga. Čovjek se „rastopio“ i ispovjedio. Znam što je bio predmet te ispovijedi jer je nekoliko noći razgovarao sa mnom. Nitko prije njegove smrti nije došao k njemu. Njegova obitelj je čak rekla da je zadaća hospicija da ga pokopa.

Bog ne isključuje nikoga

– Ljudi su jadni, ranjeni. Ne uspije svakomu izdići se iz svojih rana. Ne uspiju se uvijek izmiriti s onima koji su im zadali te rane. Ne treba ih zato kriviti. Ali moramo učiniti sve da kažemo svijetu da Bog ne isključuje nikoga iz svojeg milosrđa. Mislim da bi svaka od nas htjela doći do toga da se, poput Faustine, prinese Bogu kao žrtva za grešnike. Ona je to učinila na Veliki četvrtak 1934. godine, istog dana kad joj je Isus rekao da upravo to želi.

Iz knjige „Svaka je duša poseban svijet” autorâ Jana Grzegorczyka. Knjiga je u izdanju Biblioteke Figulus RASPRODANA. 

Možete je potražiti u prodaji na drugim mjestima.