Tijekom svoje povijesti Izrael je mogao otkriti da je Bog imao samo jedan razlog što mu se objavio i što ga je između svih naroda izabrao da bude njegov, a to je: ničim zaslužena Božja ljubav.
A Izrael je, zahvaljujući prorocima, shvatio, da ga Bog iz ljubavi nikad nije prestao spasavati i praštati mu nevjeru i grijehe.
Božja se ljubav prema Izraelu uspoređuje s ljubavlju oca prema sinu, i jača je od majčinske ljubavi prema djeci. Bog ljubi svoj narod više nego muž svoju ženu; Božja će ljubav pobijediti i najgoru nevjeru; ići će do najdragocjenijeg dara: »Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca« (Iv 3,16).
Ljubav je Božja »vječna« (Iz 54,8): »Nek se pokrenu planine i potresu bregovi, al se ljubav moja neće odmać od tebe« (Iz 54,10).
»Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost« (Jr 31,3).
Sveti Ivan ide i dalje kad kaže: »Bog je ljubav« (1 Iv 4,8.16). Sam Božji bitak jest Ljubav. Kad je u punini vremena poslao svoga jedinoga Sina i Duha ljubavi, Bog je otkrio svoju najnutarnjiju tajnu: On je sam vječna razmjena ljubavi: Otac, Sin i Duh Sveti, i nas je odredio da imamo udjela u toj ljubavi.
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 218-221
Foto: paseven; Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
