Razmišljamo o evanđelju

VIĐENJE POZNATE MISTIČARKE

Isus pojašnjava što znači: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan…“ Iz viđenja talijanske mističarke Marije Valtorta

Foto: Shutterstock


 

Mt 10,37-42

Tko ne uzme križa, nije mene dostojan. Tko vas prima, mene prima.

Isus daje temeljne pouke svojim apostolima

Apostoli primaju upute za početak njihova apostolata.

Isus s apostolima, svi su tu, znak da se Juda Iškariot, izvršivši svoj zadatak, pridružio kolegama; svi sjede kod stola u kući u Kafarnaumu. Večer je. Svjetlo dana na izmaku ulazi kroz rastvorena vrata i prozore, pa se kroz njih vidi kako se mijenja grimiz zalaza u nestvarno tamno-ljubičasto crvenilo, što se pri krajevima pretvara u zavijutke boje ljubičastog škriljca što završava u sivom. Nagoni me da mislim na list papira bačen u vatru, koji se zapali kao ugljen na koji je bačen, ali na krajevima, poslije plamena, savija se i gasi u plavo olovnoj boji i završava u sivo bisernoj skoro bijeloj.

»Vruće je«, govori Petar pokazujući na velik oblak koji pokriva zapad s onim bojama.

»Vrućina. Neće kiša. Ono je magla, a ne oblak. Ove noći spavam u lađi da mi bude svježije.«

»Ne. Ove noći idemo među maslinike. Trebam vam govoriti, Juda se sad već vratio. Vrijeme je da vam govorim. Poznajem jedno mjesto gdje uvijek ima vjetrića. Bit će nam dobro. Ustajte i idimo.«

»Je li daleko?« pitaju uzimajući plašteve.

»Ne, vrlo je blizu. Na hitaj praćke od zadnje kuće. Možete ostaviti plašteve. Uzmite, ipak, gubu i ognjilo da vidimo pri povratku.«

»Sjednimo i pazite. Došao je čas vaše evangelizacije. Na polovici sam otprilike svog javnog života u pripravljanju srdaca za moje Kraljevstvo. Sada je vrijeme da i moji apostoli sudjeluju u pripravljanju ovog Kraljevstva…«

Izlaze iz gornje sobe i silaze stubama nakon što su pozdravili gospodara i njegovu ženu koji se hlade na terasi. Isus odlučno okrene leđa jezeru i prešavši mjesto, prolazi dvjesto-tristo metara između maslina nekog prvog brežuljka na zaleđini mjesta. Zaustavlja se na jednoj uzvisini koja je svojim izloženim položajem slobodna od zapreka i uživa sav mogući zrak u onoj sparnoj noći.

»Sjednimo i pazite. Došao je čas vaše evangelizacije. Na polovici sam otprilike svog javnog života u pripravljanju srdaca za moje Kraljevstvo. Sada je vrijeme da i moji apostoli sudjeluju u pripravljanju ovog Kraljevstva. Kraljevi ovako čine kad odluče osvojiti neko kraljevstvo. Najprije se raspituju i razgovaraju s osobama da čuju reakciju da ih obrade za ideju koju žele ostvariti. Zatim, proširuju predradnje i šalju pouzdane poslanike u kraj koji se ima osvojiti. I uvijek ih sve više šalju tamo dok ne upoznaju čitav kraj sa svim njegovim zemljopisnim i moralnim pojedinostima. Zatim, izvršivši to, kralj dovršava djelo proglašujući se kraljem onoga kraja i kao takav se kruni. I krv teče da se to ostvari. Jer, pobjede uvijek stoje (traže) krvi…«

Isus gleda jednoga po jednoga svoju dvanaestoricu, a to je kao da bi gledao istu stranicu po dvanaesti put i na njoj čita dvanaest puta riječ koja je napisana: neshvaćanje. Smiješi se i nastavlja…

»Mi smo spremni boriti se za Tebe, pa i proliti svoju krv«, jednoglasno obećavaju apostoli.

»Ja neću prolijevati druge krvi do krvi ‘Svetoga’ i svetih.«

»Hoćeš li početi s osvajanjem Hrama, provaljujući u času žrtava?…«

»Ne udaljujmo se od cilja, prijatelji. Budućnost ćete znati u svoje vrijeme. Ali, ne dršćite od užasa. Uvjeravam vas da neću izmijeniti ceremonije silom upada. A, ipak će se izmijeniti, i jedne će večeri užas zapriječiti obrednu molitvu. Užas grešnika. Ali, Ja ću, one večeri, biti u miru. U miru sa svojim duhom i sa svojim tijelom. Potpuni, blaženi mir…«

Isus gleda jednoga po jednoga svoju dvanaestoricu, a to je kao da bi gledao istu stranicu po dvanaesti put i na njoj čita dvanaest puta riječ koja je napisana: neshvaćanje. Smiješi se i nastavlja.

»Odlučio sam, dakle, poslati vas da prodrete dalje i u više mjesta nego što sam ‘Ja sâm’ mogao učiniti. Ipak, između moga i vašega načina evangeliziranja bit će razboritih razlika, koje Ja postavljam da vas ne uvedem u teškoće vrlo velike, u pogibelji vrlo ozbiljne za vašu dušu i za vaše tijelo i da to ne bi škodilo mojemu djelu. Vi još niste toliko formirani da se možete približiti bilo kome, a da ne naškodite bilo njemu, bilo sebi, a još ste manje hrabri do te mjere da biste mogli prkositi svijetu za ‘Ideju’ idući u susret osvetama svijeta.

(…)

Koji, pak, odsad bude ljubio oca i majku više nego Mene nije Mene dostojan; tko ljubi sina ili kćer više nego Mene nije Mene dostojan

Ja sam onaj koji vlada i ima svako pravo nad svojim podložnicima. Jer, nije nitko veći od Mene u pravima nad privrženošću. Jer, u Meni će se usredotočiti (spojiti, susresti) sve ljubavi sublimirajući se; i Ja sam Otac, Majka, Muž, Brat, Prijatelj i kao takav vas ljubim i kao takav trebam biti ljubljen.

»Uistinu neprijatelji su čovjeku, pored đavola, ljudi; a neprijatelji novoga čovjeka, kršćanina, bit će ukućani sa svojim jadikovkama, prijetnjama ili molbama«

I kada kažem: ‘Hoću’, nikakva veza ne može odoljeti i stvorenje je moje. Ja sam ga s Ocem stvorio. Ja ga sam spasavam, Ja imam pravo i posjedovati ga. Uistinu neprijatelji su čovjeku, pored đavola, ljudi; a neprijatelji novoga čovjeka, kršćanina, bit će ukućani sa svojim jadikovkama, prijetnjama ili molbama. Koji, pak, odsad bude ljubio oca i majku više nego Mene nije Mene dostojan; tko ljubi sina ili kćer više nego Mene nije Mene dostojan. Tko ne uzimlje svog svagdašnjeg križa, u potpunosti, koji se sastoji od predanosti, odricanja, poslušnosti, heroizama, bolova, bolesti žalosti, od svega onog što očituje volju Božju ili jednu kušnju čovjekovu, pa me s tim križem ne slijedi, nije Mene dostojan.

»Tko ne uzimlje svog svagdašnjeg križa, u potpunosti, koji se sastoji od predanosti, odricanja, poslušnosti, heroizama, bolova, bolesti žalosti, od svega onog što očituje volju Božju ili jednu kušnju čovjekovu, pa me s tim križem ne slijedi, nije Mene dostojan.«

Tko drži više do svog zemaljskog života od onog duhovnog izgubit će pravi Život. Tko bude izgubio svoj zemaljski život iz ljubavi prema Meni, naći će vječni i blaženi život. Tko vas prima Mene prima. Tko prima Mene prima Onoga koji Me je poslao. Tko prima proroka kao proroka primit će nagradu u razmjeru s ljubavi koju je iskazao proroku; tko primi pravednika ukoliko je pravednik primit će nagradu primjerenu pravedniku. I to stoga, što onaj koji u proroku prepoznaje proroka znak je da je i on prorok, ili pak vrlo svet, jer ga Duh Božji drži u rukama; a tko bude priznao pravednika kao pravednika pokazuje da je i on sam pravednik, jer slične se duše prepoznaju. Svakome će, dakle, biti dano po pravici. (Božjoj pravdi)

»Onomu koji bude dao samo čašu čiste vode jednome od mojih slugu, pa bio on i najmanji, a sluge su Isusove svi koji Ga propovijedaju svetim životom, a mogu to biti kraljevi kao i prosjaci, mudraci kao i oni koji ne znaju ništa, starci kao i djeca, jer sve dobi i svi staleži mogu biti moji učenici…«

Onomu koji bude dao samo čašu čiste vode jednome od mojih slugu, pa bio on i najmanji, a sluge su Isusove svi koji Ga propovijedaju svetim životom, a mogu to biti kraljevi kao i prosjaci, mudraci kao i oni koji ne znaju ništa, starci kao i djeca, jer sve dobi i svi staleži mogu biti moji učenici, tko bude dao jednom mojem učeniku samo čašu vode u moje ime i jer je moj učenik, zaista vam kažem, da mu neće propasti njegova nagrada. Rekao sam. Sada molimo, a zatim ćemo poći kući. U zoru ćete otputovati i to ovako: Šimun Jonin s Ivanom, Šimun Zelot s Judom Iškariotom, Andrija s Matejem, Jakov Alfejev s Tomom, Filip s Jakovom Zebedejevim, Juda moj brat sa Bartolomejem. Ovog tjedna ovako. Zatim, ću dati novi raspored. Molimo.« I mole naglas…

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Spjev o Bogočovjeku”. Izvor: https://sites.google.com/site/jeshuahdinazareth/emaus

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh